Tvornicu na podu, ako ne i na stolu, danas i nije teško nabaviti. Razviti je – ipak je malo kompliciranije.
Ako u Kini ispisuju kuće, zašto ne bi i na Zlarinu? Trodimenzionalni ispis ima neslućene mogućnosti, čega je itekako svjedok prof. dr. sc. Darko Gojanović koji se nakon impresivne karijere u američkim tehnološkim kompanijama i ‘umirovljenja’ od posla vratio u Hrvatsku. No njegov inženjerski duh ne miruje pa je odlučio nastaviti baviti se automatizacijom i robotikom te pokazati kako se i na malome jadranskom otoku mogu proizvoditi visokotehnološki globalno konkurentni proizvodi. To je upravo i bit tehnološke 3D revolucije – demokratizacija proizvodnje. Ulazne se zapreke spuštaju, svatko može relativno jeftino ući na tržište i nema zapreke da u toj, četvrtoj industrijskoj revoluciji istodobno s najrazvijenijim zemljama ne sudjeluje i Hrvatska. Važni su znanje, kreativnost, volja i određeni kapital.
Kako je nastao prvi hrvatski 3D pisač? Prilično jednostavno i jeftino s obzirom na to da je Gojanović već imao iskustva s razvojem automatiziranih glodalica i SAD softvera. Komponente su kupljene u Kini, na internetu, kućište od pleksiglasa razvili su sami, dosta mehaničkih komponenta kupljeno je i obrađeno u Hrvatskoj, svi plastični dijelovi ispisani su na vlastitom pisaču; softver koji priprema i pogoni uređaj zasnovan je na ‘open source’.
Gojanović se u Hrvatsku vratio s menadžerskog položaja u Intelu. Jedno vrijeme bio je profesor na splitskom PMF-u, a zatim je osnovao tvrtku Darko strojevi i s partnerom Goranom Jeličićem na Zlarinu pokrenuo proizvodnju 3D pisača pod brendom Goya 3D koji se ubrajaju u kategoriju malih i jeftinih, tzv. FDM pisača za osobnu upotrebu. Osim što je precizan, zlarinski 3D pisač lijepo izgleda. Dizajn prvog modela potpisuje Goran Jeličić, a sada se radi na novom dizajnu s vrhunskim industrijskim dizajnerom Igorom Jurićem. Cijene su takvih pisača na svjetskom tržištu od tristo do tri tisuće eura, a Goya 3D stoji 1700 eura. Dosad ih je proizvedeno deset. Kupci su dva distributera, jedan brodski arhitekt, splitski FESB, profesor strojarstva iz Splita, arhitektonski ured te Centar za mlade u Šibeniku, koji je kupio prvi primjerak 3D pisača. Potencijalni su korisnici, kaže Gojanović, ponajprije arhitekti, strojarci inženjeri, svi koji se bave dizajnom nakita, modnim dodacima itd.
