Home / Biznis i politika / Ljubo Jurčić, ekonomist i političar

Ljubo Jurčić, ekonomist i političar

Vlada je trebala zakonom zabraniti deviznu klauzulu, a HNB nije smio odobravati bankama ugovore u domaćim transakcijama s deviznom klauzulom. HNB je proizvođač i čuvar kune, a ne stranih valuta. Strane valute imaju svoje središnje banke koje ih čuvaju.

Zakon o HNB-u dopunio bih s dva nova cilja. Osim čuvanja stabilnosti cijena dodao bih ciljeve održavanja vanjske ravnoteže i ostvarivanja pune zaposlenosti. Jedna od najvećih pogrešaka monetarne politike proteklih dvadeset godina bila je zamjena cilja i instrumenta. Čuvao se ‘stabilan’, ali nerealan tečaj koji je stvorio vanjski dug i potrošio golem proračunski novac na subvenciju.

DP smišlja kad bi bilo najzgodnije ‘puknuti’ parlamentarne izbore, HDZ bučno najavljuje ‘senzacionalan’ gospodarski program, a treće opcije (i to ne one populističko-revolucionarne) nude konkretna rješenja. Stranka Ljube Jurčića, profesora na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, Novi val nedavno je pokrenula seriju tribina na kojima objašnjava glavna područja reformi. Za početak, predstavila je reformu monetarne politike i to kao dio cjeline s pet ciljeva i deset reformi. Od tih deset reformi pet ih je, tvrdi Jurčić, moguće provesti u roku godinu-dvije: reformu monetarnog sustava, javnih financija, politiku smanjivanja dugova, reformu gospodarske politike i restrukturiranje javnih poduzeća. Očekivano ili ne, prvi su prijedlozi radikalni – ukinuti deviznu klauzulu, dakle, vratiti kuni sve funkcije novca, prebaciti zaduživanje države s inozemnog na domaće tržište, financirati gospodarstvo uz kamate ne veće od dva posto, zamrznuti drugi mirovinski stup i buduće uplate vratiti u prvi stup kako bi se smanjio deficit i ostavilo prostora za jeftinije financiranje gospodarstva.

  • Na prvome je mjestu predloženih reformi ona monetarnoga sustava. Sada smo pod patronatom Europske središnje banke, koliko je uopće odmak od sadašnjega smjera dopušten i moguć?

  • Nije riječ o odmaku, riječ je o uključivanju monetarne politike u rješavanje hrvatskih problema i ostvarivanje hrvatskih ciljeva. Prijedlog monetarne reforme nije u suprotnosti ni s politikom EU ni s politikom koju vodi Mario Draghi tiskanjem goleme količine novca kako bi pomagao europskoj ekonomiji, a ni s Junckerovim planom velikih investicija, naprotiv, moj je prijedlog baš u tome smjeru.

  • Zašto najprije baš monetarna, a ne fiskalna politika? Nije li javni dug jedna od najvećih prepreka rastu?

  • Reforme monetarnog sustava i javnih financija proveli bi se istodobno u roku godinu dana sa stupanjem na snagu prvog siječnja godine koja slijedi onoj u kojoj je prihvaćena reforma. Javni dug nije najveća prepreka rastu, to je samo isprika nesposobnosti politici. Inače, naša reforma javnih financija usporava rast javnoga duga i smanjuje deficit proračuna bez krvi, znoja i suza.

  • To sve vlasti nastoje, a rezultat je izostanak reformi. Kako bi to vama uspjelo?

  • Prijedlog je da se drugi mirovinski stup zamrznje, pri čemu se dosad skupljenih šezdesetak milijardi kuna ne bi diralo, samo bi se buduće uplate prebacile u prvi stup. To je oko pet milijardi kuna na godinu, za toliko bi proračun imao manji deficit. Što sada radimo? Država od tih istih mirovinskih fondova posuđuje novac uz kamatu i od pet-šest posto, dakle posuđuje vlastiti novac, plaća za to pristojnu kamatu i vraća u prvi stup da bi imala iz čega isplatiti mirovine. U takvoj situaciji na dobitku su samo fondovski menadžeri iako su i oni posredno na gubitku s ovakvim gospodarstvom, jer ako se gospodarstvo ne oporavlja, ni fondovi ne mogu rasti. Zato bi za početak imali pet milijardi kuna transfera manje.

  • Ne bi li to značilo dokidanje mirovinske reforme?

  • Ne nužno, jednom kada se stanje u proračunu popravi i izademo iz zone deficita, uplate možemo i vratiti u drugi stup, iako je podosta zemalja takav sustav ukinulo.

  • To bi bilo u paketu s reformom monetarne politike, čiji je dio i ukidanje valutne klauzule. Bi li koristi doista bile veće od šteta?