Sve što sam zaradila u prvih osam godina dalje sam ulagala

Ako nešto doista volite, s vremenom će stići i poslovni rezultati, uvjerena je vlasnica Dizajnholika. Već osam godinama njezin web, odnedavno i dućan, promiče dobar produkt-dizajn, ali tek posljednjih nekoliko godina ostvaruje prihode.

Ako uopće možemo govoriti o pozitivnoj ovisnosti, onda je to svakako ona koja motivira, inspirira i pokreće čak i poslovni pothvat. A upravo je takva strast i ovisnost, u ovom slučaju o dobrom dizajnu, potaknula 40-godišnju povjesničarku umjetnosti i arheologinju Ivanu Ferencak da prije osam godina pokrene Dizajnholik, prvo web-shop, a potom i maloprodajni dućan posvećen svim postojećim ili budućim ovisnicima o vrhunskom produkt-dizajnu. Sve je krenulo slučajno, iz čiste strasti. Ni u jednom trenu nisam pomišljala na novac ili na biznis, pokretala me jedino želja da otvorim svijet vrhunskog produkt-dizajna namještaja i ostalih kućanskih potrepština hrvatskim klijentima, da educiram i pokažem kako dobro dizajniran predmet svakodnevne primjene ima ne samo estetsku vrijednost, već kvalitetu i maksimalnu funkcionalnost – prisjetila se Ferencak, koja je svoju strast sporio i oprezno pretvorila u biznis, sporije negoli je ime Dizajnholik uspjelo postati prepoznatljivo po jedinstvenoj ponudi.

Naime, Dizajnholik je pokrenula još 2007. godine, prvo kao obrt, a tek je 2013. godine, registracijom tvrtke u društvo ograničene odgovornosti isplatila sebi prvu plaću. Svaki prihod dotad, kao i većinu danas, ulagala je u razvoj i širenje ponude. Stoga je 2013. godine, prema podacima Poslovne Hrvatske, imala 653.800 kuna prihoda, slično kao i lani. A sve je krenulo zbog dobrog vina. Ta ljubiteljica kvalitetnog vina već je tijekom studija na zagrebačkom Filozofskom fakultetu svladala prvi stupanj somelijerstva te na kušanje pozvala nekolicinu jednako entuzijastičnih prijatelja. Vino je poslužila u tek nabavljenim jedinstvenim čašama legende finskog dizajna Tapija Wirkkale iz serije Ultima Thule, a kako je to neformalno enološko druženje odmicalo prijatelji su počeli zamjećivati njezinu očiglednu sposobnost pretvaranja svoga velikog znanja o suvremenom dizajnu u zanimljive priče te je potaknuli da se aktivira i sama počne nabavljati i plasirati dizajnerske predmete. Naime, kada je došla na studij u Zagreb iz malenog sela Mićetinca pored Koprivice, sama je morala financirati svoj studentski život. Nije bilo posla koji je odbijala, bilo da je riječ o pranju automobila ili radu u galeriji.