EU je počeo agresivnije provoditi Churchillovu ideju o sjedinjenim europskim državama. Međutim, najveći kočničar federalizacije Europe danas je upravo London čiji su saveznici moći popiti telekomunikacijskoga.
Ambiciozan projekt energetske unije trajat će godinama. Ako uspije, Europa bi osigurala manju ovisnost o Rusiji, pa bi i cijena plina mogla biti niža.
Gotovo sedamdeset godina nakon Churchillova poziva na stvaranje sjedinjenih europskih država, ujedinjena Europa pokušava uspostaviti zajedničku energetsku uniju. Želi se zaštititi od ucjena opskrbljivača i biti energetski sigurna. Naime, EU uvozi 53 posto energije koju troši. Neke države ovise o uvozu plina od jednoga glavnog dobavljača. Uspostavljanje unije zapravo je posljedica prijetnje kojom se EU počeo baviti silom prilika. Energetska ovisnost o Rusiji i Ukrajini, odnosno o njihovoj međusobnoj borbi, u nekoliko je navrata proteklih godina doslovno zamrznula Europu, stoga su čelnici 28 članica EU prije desetak dana na sastanku na vrhu u Bruxellesu poduprli prijedlog o uspostavi energetske unije.
Takva unija može temeljito promijeniti stanje u Europi jamčeći jeftiniju, održivu i sigurnu energiju za poduzeća i građane, premda tek treba vidjeti koliko će suvereniteta na polju energetike države članice zaista biti voljne prepustiti. To je najambiciozniji energetski projekt od stvaranja Europske zajednice za ugljen i čelik pedesetih godina prošlog stoljeća. Uspostavom energetske unije 28 različitih energetskih tržišta postalo bi jedno. Jasno je, stoga, zašto su mnogi sumnjičavi. Kad bi taj ambiciozni projekt uspio (a čini se da bi njegova provedba mogla potrajati nekoliko godina, ako ne i desetljeće), Europa bi osigurala manju ovisnost o Rusiji, pa bi i cijena primjerice plina mogla biti niža.
Na marginama energetskog ujedinjenja pak počelo je stvaranje još jedne, nimalo beznačajne, unije – one tržišta kapitala. Budući da je europsko gospodarstvo bankocentrično, treba oblikovati model u kojem će kapital biti dostupniji ponajprije malim i srednjim poduzetnicima, prije svega iz alternativnih izvora, odnosno nebankarskih. Kako bi taj sustav bio što kvalitetniji, pokrenuta je javna rasprava koja traje do sredine svibnja.
Osim spomenutih unija postoji još jedna, koju stanovnici Staroga kontinenta osjećaju dok putuju Europom. Riječ je o telekomunikacijama, jedinstvenoj telekom-uniji. Komisija je još 2013. predložila paket zakona u sklopu inicijative ‘Povezani kontinent’ kojima bi se građanima EU omogućilo komuniciranje po jednakim cijenama neovisno o tome u kojoj su državi (roaming), pojednostavila regulativa za tvrtke, bolje koordinirala uporaba spektra, omogućila internetska neutralnost te kvalitetnije zaštitili potrošači. Dok telekomi uspijevaju lobiranjem osigurati odgodu, proširen projekt ‘Single Digital Market’ sada osim na telekomunikacije cilja na stvaranje jedinstvenog tržišta autorskih prava, ujednačena pravila za internetsku kupnju, jednostavnije pokretanje tvrtki i dr.
