& vol.4

Što je s europeizacijom i demokratizacijom uprave, demografskom i moralnom obnovom, uključivanjem iseljeništva u razvojne procese i snažnom pravnom državom?

Danas kao da je svima postalo važno što bi rekao Franjo Tuđman da se kojim slučajem vrati. A osobito su ga u posljednje vrijeme počeli cijeniti dojučerašnji ideološki i politički protivnici. Tako je Slavko Goldstein siguran da njegov stari drug Franjo nikad ne bi maknuo Titovu bistu s Pantovčaka. Bivši predsjednik Ivo Josipović, doduše u žaru izborne kampanje, izrazio je uvjerenje da bi današnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko izbacio Tuđmana iz stranke zbog njegove politike pomirbe. Zoran Milanović danas je uvjeren kako je Franjo Tuđman ipak bio najbolji čovjek za ono vrijeme koje njegov SDP još sadržajno tretira kao mračne ili bar sumorne devedesete. Skroman kakav već jest, ostavlja mogućnost da je u današnjim vremenima upravo on taj – pravi čovjek za pravo vrijeme. Jadranka Kosor više je nego sigurna da je Tuđman ne bi izbacio iz HDZ-a, ta on ju je učlanio. Doduše, zato što mu je trebala umiljata ženska osoba za Sabor, a ne zato da bi vodila stranku ili vladu…

Njegovi vole Franju Tuđmana, dakako, još više. Eru povratka politici prvoga hrvatskog predsjednika na razini simbolike počeo je, zapravo, Tomislav Karamarko nakon dolaska na čelo HDZ-a proklamirajući retuđmanizaciju; nastavila ju je Kolinda Grabar-Kitarović putujući s Tuđmanovom bistom kroz cijelu izbornu kampanju. Što bi na taj novi trend obožavanja i oponenata i sljedbenika uistinu rekao Tuđman da se vrati? Uvjerena sam da ne bi pitao ni za Titovu, a ni za svoju bistu, ne bi se bavio pomirbom koja je bila tema i politička pragma u ranim devdesetima ili sitnim taštinama koje su uvijek dosadni višak u vremenima strateških odluka. On je ipak bio strateg. Ali vjerujem da bi pitao: ‘A što ste učinili, što činite i što planirate učiniti na ostvarenju onih sedam točaka, od 4. do 10.? Vjerujem da bi mnoge te nove ljubavi pukle na ostvarenju hrvatske razvojne strategije sažete u tih deset točaka koju je Tuđman iznio na konstituirajućoj sjednici Sabora prije 25 godina. Prve dvije točke ostvarene su za njegova mandata, a odnose se na uspostavu države, koja je uključivala i njezinu obranu. Treću, koja se odnosi na europsku integraciju hrvatske države, ostvarili su nasljednici.

No ostalih sedam točaka, koje bi trebale biti supstancija suvremene hrvatske države, još je na čekanju. Odnose se na europeizaciju i demokratizaciju hrvatskog društva, odnosno napuštanje totalitarnih obrazaca funkcioniranja države i društva modernizacijom državne uprave, demografskom obnovom, moralnom obnovom, uključivanjem iseljeništva u razvojne procese i snažnom pravnom državom.

Ne samo što na tim područjima Hrvatska nije dosegnula razinu srednje razvijenih europskih zemalja, ne samo da su je u tome pretekle mnoge države bivšega Istočnog bloka poput Slovačke, Češke, o Poljskoj da i ne govorimo, nego je napravila krug vrativši se unatrag na početni položaj – u totalitarnu paradigmu društva i države, s istim vladajućim oligarhijama s kojima je jednostavno nemoguć razvoj države i društva utemeljen na europskim vrijednostima. Pitanje povratka Tuđmanu zapravo se testira na tih sedam neprovedenih točaka iz razvojne strategije koju je on formulirao prije četvrt stoljeća.

I da se kojim slučajem vrati, ni Franjo Tuđman ne bi ih mogao provesti jer je u svome mentalnom sklopu i on sâm bio proizvod toga starog totalitarnog sustava. Ali bio je dovoljno velik i dovoljno vizionar da zna koje su promjene nužne. I sigurno bi odmah prepoznao zašto ga se sada odjednom s nježnošću sjećaju Slavko Goldstein i Ivo Josipović, da je to samo bitka za ‘status quo’ s tendencijom povratka u bolju prošlost, put koji vodi u posve suprotnom smjeru od onih sedam točaka. Zorana Milanovića i njegovu političku analitiku vjerojatno ne bi uzimao kao nešto važno i ozbiljno, bez obzira na trenutačnu funkciju. Kao nekoć Stipu Mesića. No bi li Franjo, da se kojim slučajem vrati, bio zadovoljan načinom na koji ga njegovi vole i slijede? Kolinda Grabar-Kitarović u prvim tjednima mandata zasad najvjernije uobličava ideje tih sedam neostvarenih točaka u svoj predsjednički program. Pa bi joj, vjerujem, oprostio i onu turobnu bistu iz kampanje. A Karamarko? Kovanica ‘retuđmanizacija’ jamačno bi se svidjela Franji, da se vrati. Ali sedam neostvarenih točaka zapravo će biti pravi test vjernosti na kojem će, pod uvjetom da osvoji vlast, Karamarko proći. Ili neće.