‘Ekipa za šest’, animirani film Dona Halla i Chrisa Williamsa, poharao je američke blagajne zaradivši 221 milijun dolara. Kada još dodamo 422 milijuna dolara koje je zgrnuo diljem svijeta, jasno je da je riječ o jednom od najunosnijih ostvarenja u proteklo vrijeme. I kritike su mu bile sklene te je osvojio Oskara u svojoj kategoriji.
Ti podaci posebno su zanimljivi jer je riječ o dječje naivnom, simpatičnom ostvarenju neiskvarenog srca i uma, rađenom prema Marvelovom predlošku. Takav pristup u vrijeme kada filmovi o superjunacima postaju sve mračniji, drama želi biti ‘šekspirijanska’, a to sve najčešće završava mučenjem gledatelja, svakako je dobrodošao.
Mnoštvo boja, pozornost na detalje i ponajviše impresivni spoj Tokija i San Franciscaka kao futuristički megalopolis San Francoskyo vizualne su postastice, kao što je i Baymax, lik kojeg ne možete ne voljeti. Film nečete dugo pamtit jednom kad ga pogledate, pošalice i dijalozi teško će nasmijati starijega gledatelja, a radnja je nešto poput pokušaja kompilacije svih uspješnih animiranih filmova posljednjih godina, pri čemu je klimaks najlošiji dio ostvarenja.
Ipak, svijetu u kojem je ironija postala prevladavajuće stanje uma treba više takvih filmova.
