Pogreška je što neke tvrtke direktorima uplaćuju zdravstveno osiguranje na temelju radnog odnosa. Opasnost je u naoko nevažnoj razlici između zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.
Nedavno sam razgovarao s direktorom jedne tvrtke koji me pitao što znam o tome da se prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju članovi uprava i izvršni direktori moraju posebno osigurati. Navodno se još mnogo tvrtki tomu nije prilagodilo.
Zaista, bacimo li pogled na članak 7. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, vidjet ćemo da su obvezni osiguranici (među ostalima): a) osobe u radnom odnosu… i b) članovi uprava i izvršni direktori tvrtki ako nisu osigurani na temelju radnog odnosa u drugoj tvrtki ili kod neke fizičke osobe ili pak na drugi način.
Zašto je to važno, odnosno što bi to moglo zbuživati tvrtke kad i u Zakonu o obveznom mirovinskom osiguranju jednako vrijedi da se članovi uprava moraju posebno osiguravati ako nisu osigurani na drugi način. Primjerice, ako nisu osigurani na temelju radnog odnosa ili kao obrtnici ili pak da imaju registriranu slobodnu djelatnost. U Zakonu o obveznom mirovinskom osiguranju (članak 12.), objašnjavaju nam u HZMO-u, propisano je da članovi uprava, izvršni direktori i upravitelji zadruge, ako nisu u radnom odnosu, moraju sami uplaćivati doprinose iz svoje plaće. No još je važnije to da direktori mogu kod mirovinskog doprinosa izabrati hoće li im osiguranje plaćati tvrtka (radni odnos) ili će ga plaćati sami (kao članovi uprave). Tu se razlikuje obveza uplaćivanja mirovinskog i zdravstvenog doprinosa. Naime, pročitamo li ponovno članak 7. Zakona o zdravstvenom osiguranju, vidimo da direktori tu nemaju izbora i da mogu biti u radnom odnosu samo u drugoj tvrtki ili kod druge fizičke osobe, ali ne i u svojoj tvrtki.