U bivšemu Sovjetskom Savezu šah se počeo širiti već od 1925. s pomoću državnih ustanova, a poslije i znanstvenih. Ekspanzija zasnovana na masovnosti dosegnula je kulminaciju osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je bilo više od četiri milijuna aktivnih šahista, što je bilo desetak puta više nego ukupno u cijelom svijetu.
Najviše svjetskih prvaka i velemajstora dolazi iz bivšega Sovjetskog Saveza i najvažnija šahovska istraživanja i literatura imaju pečat sovjetske šahovske škole. Škola se temelji na odličnoj tehničkoj igre, poznavanju otvaranja i psihološkoj dominaciji.
Rušenjem Berlinskog zida sovjetska šahovska škola rasplinula se proporcionalno raspadu Sovjetskog Saveza na zemlje koje su ga činile. Njezin utjecaj bio je odlučujući i za domaćih šahista, koji su uglavnom njezini sljedbenici.
Pojavom računalnih programa temeljena na snaga sovjetske škole u izučavanju otvaranja naglo gubi prednost u odnosu na ostatak svijeta pa danas više nema potpunog dominaciju. Zbog toga se za medalje na svjetskim natjecanjima ravnopravno bore i mnoge druge zemlje.
