Ksenija Uroić s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, Nevena Cvetešić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Anamarija Rogina s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu te Ivana Mikolašević s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci proglašene su najboljima od najboljih. One su, naime, ovogodišnje dobitnice stipendije Nacionalnoga programa stipendiranja ‘Za žene u znanosti’ vrijedne pet tisuća eura. Riječ je o programu koji se već tradicionalno provodi u suradnji Hrvatskog povjerenstva za UNESCO pri Ministarstvu kulture i L’Oréala Adria. U Hrvatskoj je od 2006. i dosad je nagradio čak 34 izvrsne znanstvenice mlađe od 35 godina. O stipendiji, ljubavi prema znanosti te položaju žena u znanosti razgovaramo s jednom od dobitnica Ksenijom Uroić, doktoricom znanosti sa znanstvenog polja biotehnologije.
-
Što za vas znači biti odabran u jakoj konkurenciji od 58 znanstvenica za stipendiju ‘Za žene u znanosti’ za 2015.? Ova stipendija ponajprije mi je poticaj da više cijenim svoj dosadašnji rad i hrabro nastavim razvijati znanstvenu karijeru. Naime, dobar je osjećaj kad netko izvan vašeg tima revidira vaš rad i u njemu prepozna nešto vrijedno takve renomirane nagrade, posebno ako je riječ o iznimnim akademicima i doktorima znanosti koji su bili u izbornom povjerenstvu. Stoga je stipendija velika motivacija znanstvenicama da budu ustrajne u znanstvenom radu unatoč velikoj energiji i vremenu koje on zahtijeva.
-
Doktorica ste znanosti s polja biotehnologije, često opisane u svjetskim prognozama kao pokretačke snage razvoja suvremene civilizacije zbog izazova s kojima se civilizacija susreće. Kada se i kako rodila ljubav prema molekulama, znanosti, istraživanjima…? Oduvijek sam voljela prirodne znanosti, no u biranju studija nikako se nisam mogla odlučiti koju bih od njih odabrala. Kad sam saznala za biotehnologiju, koja povezuje sve prirodne znanosti i zbog inženjerskog aspekta iznimno je primjenjiva, znala sam da je upravo to za mene. Naime, u biotehnologiji se iskorištava potencijal mikroorganizama za dobivanje mnogih korisnih proizvoda u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji, od biotehnološke proizvodnje antibiotika polovinom dvadeset stoljeća do aktualnih probiotika. Jako me veseli i ispunjava raditi nešto što se može konkretno primijeniti za dobrobit ljudi.
