Spenkanje za prava žena

Vjerujem da svaka zrela žena koja je prešla trideset, s relativno zdravim pogledom na seksualnost, nema nikakvih problema s porničima. Okej, neke možda taj žanr beskrajno napaljuje i imaju svoje favorite među gomilom golišavih zvijezda; drugi u njemu ne nalaze baš nikakvu privlačnost i stanje u industriji ih zanima koliko prosječni vodostaj Orlave pod pleterničkim mostom (osim ako, dakako, ne potječu iz tog kraja). Ipak, bez obzira na (ne)interes za pornoindustriju, nedavna odluka britanskih dušebrižnika uzbudila je žene diljem svijeta. I to ne u seksualnom smislu.

Potkraj prošle godine vladino tijelo donijelo je pravilnik prema kojemu se zabranjuje snimanje scena koje bi mogle djelovati nasilno, ponižavajuće ili izazivati bol. Sve pet, možda zaista treba stati na kraj bizarnim seksualnim vratolomijama i, jasno, valja spriječiti i najmanju natrihu ponižavanja u pornouracima, ali je apsolutno zabranjeno red uvoditi primjenom dvostrukih kriterija, seksizmom i ugrožavanjem ženskih prava. Da! Ženskih prava! I to, među ostalim, prava na ejakulaciju.

Naime, autori pravilnika su, osim davljenja, udaranja, vrijeđanja, uriniranja i guranja svakojako predmeta onamo gdje im nije mjesto (namig) zabranili i spenkanje, sjedenje na licu u svrhe oralnog zadovoljavanja, i žensku ejakulaciju (squirtting). Stručno objašnjenje za zabranu potonjega glasi otprilike ovako: ‘vizualno je teško odrediti razliku između ženske ejakulacije i nedopuštenog uriniranja na sceni’. Ma nemojte, oči sokolove? Muškarci smiju, a žene ne?!

I premda pravo na ejakulat isprva zvuči banalno, a pravilnik se odnosi samo na produkciju pornića na britanskom tržištu, iza te se bedastoće krije jedan mnogo veći problem. Unatoč emancipiranosti, slobodi artikulacije seksualnih potreba, porno je bio i bit će industrija podređena željama muškaraca, unatoč silnom trudu ženskih redateljica i producentica koje se svojim sudjelovanjem u pornoindustriji žele posvetiti ili podučiti muškarce (a i žene) o važnosti ženskog užitka.

Jer, složit će se žene, u pornićima je mnogo toga krivog (žene ne urlaju ko čimpanze otkad ugledaju muško spolovilo pa do njegove ejakulacije, oralni seks nije ‘ono kad nešto malo prtljaš tamo dolje’ itd., itd.) i akcija se uglavnom vodi radi muškog zadovoljstva. Dakle, sve ono što je nekolicina ‘filmskih’ djelatnika uspjela napraviti s produkcijom ‘female friendly’ pornića, britanska legislativa ih je vratila na početak.

Nema dvojbe da pornoindustrija mora proći neke reforme, pogotovo zato što je zbog digitalnog svijeta dostupna i maloljetnicima, ali zabrana spenkanja (prilično bezazlenog pleskanja) ili ženske ejakulacije u tom je pogledu besmislena. Telegraph je lijepo zapisao: ‘Ako ste već nešto odlučili braniti, zašto niste zabranili Viagra tako da tinejdžeri nisu u banani jer im erekcija ne traje vječno? Ili kaznili producente koji bilo koga u dobi od 25 godina zovu ‘milficom’? Ili naredili uvođenje kvote na stidne dlake tako da mladi ljudi ne budu u šoku ako vagina njihove partnerice ne izgleda kao bezdlaka sfinks-mačka?’.

I još jedan detalj, slažete li se tezom da dušebrižnici ‘ebu po tavunu umjesto da se uhvataju bitnih problema, pridružite se prosvjedima pa makar u virtualnom svijetu. Naime, u travnju i svibnju u Engleskoj će biti organizirani javni prosvjedi, a sudionici će se, među ostalim, spenati s osmijehom. Živio ženski ejakulat!