Potkaptaliziranost

Hoće li najprije krenuti oporavak, pa onda krediti ili će krediti generirati oporavak? Kako sada stvari stoje, dok svi čekamo naznake oporavka poduzećima ostaje samo okrenuti se izvozu, poboljšati strukturu bilance, ubrzati cash flow i uljepšati ukupnu bonitetnu sliku. Zbog zatrpanosti lošim portfeljem i velikim rezerviranjima bankari sigurno neće prvi pružiti ruku. Zato će biti korisno pogledati Liderov popis kreditnih problema i uputa za njihovo rješavanje.

Trenutačni blagi trend pada kamata na aktivnoj strani posljedica je slabe potražnje, odnosno konkurentske pritiska te pada cijene izvora financiranja. S druge strane ekonomsko okruženje i dalje utječe na rast rizika i djeluje u suprotnome smjeru. Na kamatnu maržu sada ponajprije utječe visok rizik plasmana – u korporativnom je sektoru više od 30 posto loših kredita. Osim toga regulatorni je trošak poslovanja na domaćem bankovnom tržištu i dalje osjetno viši od prosjeka EU.

Projekti mogu biti isplativi i uza znatno veće kamate od hrvatskih. Ako poduzetnik drži pod kontrolom troškove osoblja, troškove nabave sirovina, najma, komunalija, marketinga, tada trošak financiranja ne predstavlja nepremostivu prepreku. Na manje od deset posto kamata za kratkoročni krediti u jednoj banci ne mogu računati – žali nam se mali slavonski poduzetnik, anonimno, naravno, jer mu ne pada na pamet bankarima se zamjeriti, jednom će ‘ljubav’ između realnoga i bankarskog sektora ponovno procijetati. Tih deset posto, uz još neke povremene kreditne obveze, u godini odnesu mu gotovo petinu ukupnih prihoda. Jedan nam poljoprivrednik kaže kako dugoročni/investicijski kredit ne može dobiti jeftinije od osam posto. Osam posto za djelatnost koja nema ni brz ni velik povrat na kapital! Treći je poduzetnik, iz meteške branše i dalmatinskoga kraja, vodio tešku bitku da za gotovinski mostni kredit od stotinjak tisuća kuna (trebao mu je za održavanje tekuće likvidnosti) banci ne isporuči cijeli privatni život – banka je tražila osobnu zadužnicu dvostruko veće vrijednosti od traženoga iznosa kredita i popis sve poduzetnikove privatne imovine.

Povijesno niske kamate po kojima se zadužuje država i to još dok je u statusu ‘junk’ ne utječu bogzna kako na aktivne kamate domaćim dužnicima. Istina, trend pokazuje silazni smjer, ali više jer pada potražnja za kreditima nego zato što su se stekli ‘tehnički’ uvjeti za kamatni spust. Zašto? Zato što je u izračun kamata uključen trošak izvora financiranja (uglavnom domaćih depozita), trošak inozemnog zaduženja banaka, visina regulatornog troška, odnosno cijena zadovoljavanja regulatornog okvira monetarne politike, trošak rizika, operativni troškovi i očekivani profit, odnosno povrat na uloženi kapital, pojašnjavaju iz Erste banke.

Trenutačni blagi trend pada kamata na aktivnoj strani posljedica je slabe potražnje, odnosno konkurentske pritiska te pada cijene izvora financiranja. S druge strane ekonomsko okruženje i dalje utječe na rast rizika i djeluje u suprotnome smjeru. Globalna kretanja na obvezničkim tržištima i pad prinosa kod novih izdanja posljedica su smjera monetarne politike Europske središnje banke, posebno odluke o kupnji državnih obveznica. U tom kontekstu, unatoč padu nominalne kamatne stope, premija rizika na hrvatski dug i dalje ostaje naglašena. Transmisiji je kanal na cijenu i dinamiku zaduženja privatnog sektora znatno sporiji, novac iz sfere monetarne politike i financijskih tržišta sporo dolazi do realnog sektora – zaključuju u Erste.

Iz Splitske banke dodaju kako kamate lagano padaju već pet godina, pri čemu je došlo i do vidljive diverzifikacije izvora financiranja – inozemni su izvori financiranja smanjeni, a domaći povećani, posebno oročeni depoziti stanovništva. Kada je riječ o kamatnoj marži koju svi neljubitelji banaka spominju, pristojno rečeno, u negativnom kontekstu, u banci kažu na nju sada ponajprije utječe visok rizik plasmana – u korporativnom je sektoru više od 30 posto loših kredita. Osim toga regulatorni je trošak poslovanja na domaćem bankovnom tržištu i dalje osjetno viši od prosjeka EU.

S druge strane, visok stupanj konkurencije i pad potražnje za kreditima privatnoga sektora stvaraju pritisk na pad kamatne marže. Učestale izmjene propisa i nesigurnost koja se stvara u posljednje vrijeme usporavaju trend smanjenja marže. Moramo biti svjesni da bi mogući gubici u bankarskom sektoru uslijed promjene zakonskih propisa, pogotovo retroaktivno, imali za posljedicu rast kamatne marže, ali i smanjeni kreditni potencijal, čime bi se troškovi neracionalnih odluka pojedinih klijenata prebacili djelomično i na teret cijeloga gospodarstva. Dinamika konvergencije kamatnih stopa prema onima na najrazvijenijim tržištima EU ovisi o sposobnosti domaće gospodarske politike da se smanje makroekonomski rizici, pogotovo u javnim financijama. Također, teško je očekivati takvu razinu kamatnih stopa dok se ne eliminira valutni rizik, odnosno dok Hrvatska ne krene prema eurozoni – zaključuju u Splitskoj banci.

Visina kamata, za domaća poduzetnike često nepremostiva (ne govorimo o velikim korporacijama koje u bankama imaju poseban status, a mogu se i izravno jeftinije zadužiti u inozemstvu – u banci ili izdavanjem vrijednosnica), tek je jedna od nekoliko prepreka na putu do kredita. Tekuća likvidnost, ozbiljno poremećena već nekoliko godina zbog loše strukture imovine zamrznute u raznim nekretninama (i već nekoliko godina nikako unovčive), tvrtke često odvode u blokadu. A jednom u blokadi – nikad/teško do kredita.

Iz Hypo banke pojašnjavaju kako kod odobravanja kratkoročnih plasmana prije svega analiziraju tekuće i poslovanje u prethodne dvije godine te na osnovi pokazatelja odobravaju ili ne odobravaju traženi kredit. Kod odobravanja dugoročnih kredita banka uz analizu postojećeg stanja analizira i predočeni program, odnosno investicijsku studiju te procjenjuje profitabilnost takvog pothvata. Kvalitetna tih projekata varira i ovisi o vrsti djelatnosti i grani industrije u kojoj poduzetnik radi. Recimo da je riječ o proizvodnoj djelatnosti. Kvalitetan bi projekt, kažu, bio sljedeći: poduzetnik od ukupne investicije može osigurati određeni postotak vlastitih sredstava (što ukazuje na to da je u prijašnjem poslovanju kvalitetno poslovao te da je osigurao iz svoje dobiti sredstva za nove projekte, a u isto vrijeme daje i veću sigurnost banci jer projekt se ne financira isključivo sredstvima banke); poduzetnik raspolaže adekvatnim znanjem (stručnim i financijskim) koje mu omogućuje kvalitetan način vođenja tvrtke; novo zaduženje.

Mali poduzetnik iz drvne branše promijenio je nekoliko banaka ne bi li u kojoj naišao na povoljnije kamate, ali manje od osam do devet posto za dugoročni/investicijski kredit i 12 posto za kratkoročni kredit nikako ne uspijeva dobiti. Ekonomisti godinama upozoravaju da više od pet posto kamata nijedan (legalni) biznis ne može podnijeti. Ne samo zato što ne može ostvariti povrat na kapital već od tih brojki nego i zato što je s takvom cijenom kronično nekonkurentan sličnim tvrtkama iz drugih, razvijenih zemalja gdje su kamate dva-tri puta niže.

Više nije riječ o tome da se samo o velikim kreditima odlučuje u centralama vlasnika domaćih banaka, sada se već sve odluke (ne samo o kreditima nego i o strategiji ili marketingu) donose izvan Hrvatske. Vlasnici su počeli povlačiti dobit – zadržanu jednako kao i tekuću – s jedne strane jer nema potražnje za kreditima, pa nema ni razloga da u vremenima dobre likvidnosti dobit ostane zadržana; s druge strane hrvatske banke više ne ostvaruju zadovoljavajući profit (nekad je bio najviši u regiji), što u situaciji rasta/stagnacije nenaplativih plasmana i nije neočekivano.

Oporavak gospodarstva, što je potpuno u domeni vlasti, može donijeti promjene. U posljednje je vrijeme, posebno pod utjecajem natječaja za financiranje projekata iz europskih fondova, primjetan nešto veći interes za projekte u poljoprivredi i turizmu, pa banka aktivno s poduzetnicima sudjeluje u pripremi projekata i dogovorima o financiranju. Takvi su ipak u manjini. Većina, potpuno ovisna o bankama, nema previše izbora. U ovome dijelu svijeta nema kulture financiranja na tržištu kapitala ili drukčije, a, realno, mali i srednji nemaju što tražiti na tome tržištu, jer njihove vrijednosnice nitko neće kupovati; private equity fondovima nisu zanimljivi ili zato što su iznosi ulaganja maleni ili zato što povrat na kapital nije obećavajući.

U Anketi o kreditnoj aktivnosti banaka, koju HNB provodi od 2012., upućuje se na to da su se standardi odobravanja kredita u četvrtom tromjesečju 2014. nastavili ublažavati za sve veličine poduzeća i za gotovo sve vrste kredita osim dugoročnih. To pokazuje i razine kamatnih stopa, koje su na kraju 2014. godine i na početku ove bile znatno niže nego prije četiri-pet godina. No poduzetnici se i dalje ne zadužuju, ponajprije mali i srednji. HNB-ova anketa pokazuje kako se kao ‘najvažniji činitelji ističu smanjena potreba za financiranjem investicija u fiksni kapital te interno financiranje poduzeća. Hoće li ublažavanje bankarskih standarda (doduše, ne još za dugoročne kredite) povećati zanimanje za kredite, bez obzira na sve navedene prepreke? To je pitanje prije u sferi onoga: ‘Što je starije, kokoš ili jaje?’