Sudska presuda prema kojoj je hit Pharrella Williamsa i Robina Thickea ‘Blurred Lines’ kopija pjesme Marvina Gayea ‘Got To Give It Up’ iz davne 1977. otvorila je dva pitanja: jedno je svakako preispitivanje djela Williamsa, jednog od najbogatijih glazbenih producenata i pjevača, kojemu to nije jedina ‘muljaža’, a drugo na kojim temeljima funkcionira današnja glazbena industrija. Sve je teže danas biti originalan, pa je poznato da mnogi umjetnici često posežu za inspiracijom u postojećim djelima.
Dvojac su tužila djeca pjevača kojeg je ubio vlastiti otac (Nona, Marvin III. i Frankie), tvrdeći da pjesma krši autorska prava koja su smrću Marvina Gayea naslijedili, a kćerka Nona plakala je tijekom čitanja presude.
- Sada se osjećam slobodno. Oslobodeno od lanaca Pharrella Williamsa i Robina Thickea, onoga što su nam držali nad glavom i laži koje su bile izrečene – komentirala je presudu.
Prema vlastitom iskazu, pjesmu je u nekim sat vremena Williams napisao tijekom 2012. te stvar snimio s Thickeom u jednoj večeri. Zanimljivo, Thicke je tijekom procesa tvrdio da nije sudjelovao u pisanju pjesme, što je Williams i potvrdio, iako je službeno naveden kao suautor.
‘Ništa od toga nije bila moja ideja… bio sam pijan… mislim da je oko 75 posto bilo već gotovo kad sam stigao’, pravdavao se Thicke Hollywood Reporteru. No Thicke je osuđen i za kopiranje druge Gayeove pjesme ‘After The Dance’ za svoju pjesmu ‘Love After War’, a tijekom 2013. u nekoliko je navrata izjavio medijima da su on i Pharrell pokušali stvoriti pjesmu poput ‘Got To Give It Up’. Očito su uspjeli. Kasnije je to zanijekao koristeći se gotovo identičnom izlikom, rekavši da je to izjavio pijan i pod utjecajem tableta, što je očito često stanje za njega. Kao jedan od autor potpisan je, pojasnio je, iz ljubomore jer je jedan od njegovih najvećih hitova napisao netko drugi. A izgleda i skladao netko drugi. Na njegovu žalost, to je bilo dovoljno da i on bude uključen u tužbu u presudu.
U obrani Williamsa i Thickea tvrde da je bila riječ o oponašanju jedne glazbene ere, ne konkretne pjesme, zbog čega je njihov odvjetnik Howard King ustvrdio da će presuda imati dalekosežne posljedice na svakog umjetnika koji to pokuša u budućnosti. Jasno, njegov kolega s druge strane Richard Busch taj je argument odbacio, optuživši dvojac za izravno kopiranje tuđe pjesme, štoviše, nazvao ih je lašćima.
- Borili su se usprkos lošim izgledima – izjavio je Busch za svoje klijente u jednako patetičnom tonu kao i njegova klijentica.
Ipak, i sasvim letimično slušanje dvaju hitova odaje zaista zapanjujuću sličnost pjesama i ne čini se da je porota imala previše težak zadatak, usprkos tvrdnjama odvjetnika. Analiza nije provedena na gotovim verzijama, već su pažljivo razmotrene note i akordi jer je sud odlučio relevantnim proglasiti samo osnovnu papirnatu skladbu bez kasnije studijske obrade zato što je takvo slovo zakona primjenjivo u ovom slučaju. Porotnici su zato odlučivali prema instrumentalnoj varijanti bez Gayeova glasa i kasnijih dodataka. U gotovim verzijama sličnost je, naime, još uočljivija. Busch je tu verziju nazvao ‘čudovištem nalik Frankensteinu’ koje ne predstavlja vjerno Gayeov rad, vjerojatno uvjeren da će izgubiti slučaj, a Thicke je svirajući na klaviru na sudu pokušao demonstrirati koliko moderne pjesme mogu u svom osnovnom obliku nalikovati drugim, postojećim pjesmama.
Sedmerostruki osvajač Grammyja Williams sličnost je objasnio utjecajem Gayeove glazbe na svoje djetinjstvo, ali je demantirao kopiranje njegove pjesme u svojoj. Onda su u najboljoj maniri američkih sudova tu bili i stručnjaci s obje strane koji su uvjeravali porotu kako postoje, odnosno ne postoje ključne sličnosti između dviju pjesama. Je li bila riječ o nesvesnom izvlačenju ritma iz podsvijesti ili namjernom i izravnom kopiranju postojećeg uratka već je teže utvrditi, ali tim će se zadatkom nesumnjivo baviti razni prizivni sudovi. Što se osuđenog dvojca tiče, on ustraje u nijekanju krivnje.
– Čvrsti su, poput stijene, u zaključku da su pjesmu napisali neovisno, iz srca i duše bez pomoći drugih, Marvina Gayea ili bilo koga drugog – rekao je King. Unatoč svojoj uvjerenosti u nevinost, Thicke i Williams su u odgovoru na inicijalnu prijetnju tužbom ponudili obitelji Marvina Gayea nagodbu izvan suda u šestoroznamenkastom iznosu, koju su ovi odbili.
Premda je u gornjem ešalonu glazbene industrije već dugi niz godina kao pjevač i producent, Williams je planetarnu slavu postigao tek nedavno svojim vjerojatno najvećim dosadašnjim hitom ‘Happy’. Gayeova obitelj sada tvrdi da je i ‘Happy’ kopija Gayeove pjesme ‘Ain’t that peculiar’, ali da nemaju zasad planove tužiti. Pjesma je postala globalni fenomen s obzirom na to da su je diljem kugle zemaljske ljudi izvodili u masovnim koreografijama, iz ne sašivim jasnih razloga. Slavi i ugledu dodatno je pomoglo njegovo sudjelovanje u novom velikom hit šou ‘The Voice’, gdje je jedan od članova žirija. Internetska stranica Celebrity Net Worth, koja se bavi procjenjivanjem bogatstva slavnih osoba, Pharrelova imetak procjenjuje na 80 milijuna dolara, daleko više od podatka ponuđenog u Forbesu.
Imajući u vidu njegovu popularnost i aktivnost u glazbenoj industriji, taj iznos čini se bliži stvarnosti, pogotovo s obzirom na to da nije samo producent, kantautor i pjevač, nego i modni dizajner (ima dvije modne linije i dizajnirao je nakit i naočale za Luis Vuitton).
Svoju zvjezdano glazbenu karijeru 41-godišnjak započeo je s prijateljem iz djetinjstva Chadom Hugom, s kojim je osnovao producijsku kompaniju The Neptunes usmjerenu proizvodnji hip-hop, r&b i pop glazbe. Prepoznatljivost i širu popularnost Pharrell je ostvario u grupi N.E.R.D., koju je s Hugom i Shayem Haleyjem osnovao početkom prošlog desetljeća usporedno s The Neptunes. Njihov prvi album ‘In Search Of…’ bio je iznimno uspješan, prikrivši im zlatnu ploču, a treći, ‘Seeing Sounds’ prodao se u više od 80 tisuća primjeraka u prvom tjednu.
Iako je sličnost dviju pjesama zaista uočljiva i krajnje nemuzikalnim ljudima, pravo teško može razriješiti osnovno pitanje u ovom slučaju – koliko je nešto hommage glazbenoj eri i nekom glazbeniku, a koliko izravno kopiranje njegovog rada. Osramoćeni dvojac ostavlja dojam da je itekako imao u vidu rad Marvina Gayea, ali ostaje pitanje koliko je bio inspiriran njime i je li prešao tanku granicu inspiracije i kopije. Thicke se u svom opusu često referirao na Gayea, kao što su mnogi primijetili, što mu ovdje nije išlo u prilog. S druge strane, biti zaista originalan umjetnik danas je vrlo težak zadatak, posebice u glazbenoj industriji, koja se ekstenzivno koristi tuđim podlogama i glazbenim stilovima za stvaranje novih pjesama, iako je u tom slučaju sličnost prilično velika. Čini se, prevelika.
