– Kao i svi drugi profesori oni imaju pravo i obvezu javno nastupati i iznositi stajališta. Svojedobno sam već rekao da oni iznose vlastita stajališta, na to imaju pravo kao i svaki član akademske zajednice i za to snose punu odgovornost i zasluge – za svaku izgovorenu i napisanu riječ. Njihovu stručnost koju napadaju slikovito bih objasnio ovako: ako imate zdravstveni problem s okom, sigurno nećete ići ortopedu. Treba voditi računa o tome da u ekonomiji i poslovnoj ekonomiji postoje specijalnosti, razni profesori pokrivaju razna područja, nismo svi stručnjaci za sve. Ako netko ima ambicije ozbiljno se baviti ekonomijom i poslovnom ekonomijom, treba biti svjestan da ne može biti ekonomist općega tipa.
– Ovisi o čijoj stručnosti govorite. Katkad ideje uglednih stručnjaka i kolega profesora komentiraju ljudi koji nisu stručni u tome području. Recimo, ja pokrivam područje računovodstvo i revizije i nikada si ne bih uzeo za pravo da na javnome mjestu, u javnome prostoru, pred velikim auditorijem komentiram monetarnu ili bankarsku politiku. Nismo svi za sve.
– Ne. To je stvar njegova odabira. Fakultet nijednom svom djelatniku ne smije ograničavati slobodu javnog nastupanja i djelovanja. No uvijek treba postojati jasna distinkcija između pojedinaca i fakulteta kao institucije.
– Ekonomija je prilično složena društvena znanost, često pod utjecajem raznih interesnih skupina i različitih teoretičara. Dakle, suprotstavljena stajališta nisu ništa neobičajeno. Katkad su i dobrodošla. Nedavno je na fakultetu gostovao potpredsjednik Europske komisije Jyrki Katainen. Jedno od pitanja koja su mu studenti postavili…
– To nije pitanje na koje sve relevantne odgovore može dati pojedinac. Rado govorim samo o dijelu za koji sam specijaliziran, a to je financijsko izvještavanje. U financijskim izvještajima kompanija doista se može vidjeti da je kriza – loša je struktura imovine i izvora financiranja. Što kriza dulje traje, struktura imovine postaje lošija, imamo sve više neiskorištenih kapaciteta, sve više nezaposlenih. Ako stvari krenu nabolje, onda će se i struktura imovine početi mijenjati, a imat ćemo i bolju iskorištenost kapaciteta. Dakle, nužno je povećati aktivnost poduzeća. Za one koje se ozbiljnije bave ovom problematikom jasno je da govorim o povećanju koeficijenta obrta ukupne imovine sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze na sigurnost i uspješnost poslovanja.
– Kapital je izvor imovine, dakle pasiva, mi govorimo o tome da poduzećima nedostaje novac, dakle aktiva. Kada govorimo o nelikvidnosti, treba znati da je ona prije svega odraz upravo loše strukture imovine. Nelikvidnost ne proizlazi iz toga da poduzeća ne bi htjela na vrijeme plaćati obveze, ona te obveze više nemaju čime platiti jer im je struktura imovine loša, sporo se pretvara u novac. I to je naš najveći problem. Nelikvidnost nije uzrok, nego posljedica. Ako hoćete riješiti problem nelikvidnosti, onda treba ubrzati cirkulaciju imovine, poboljšati strukturu financijskih izvještaja. Poduzeća imaju imovinu, no često ona nije u dobrom pojavnom obliku. Jednostavno rečeno, obveze treba plaćati novcem, ne možete obveze plaćati, recimo, zgradama. Kada se takve stvari događaju, to nije dobro.
– U rješavanje toga pitanja potrebno je uključiti više stručnjaka različitih profila. Problem je kompleksan. Brojna rješenja koja se katkad sipaju iz rukava nisu ozbiljna. Načelno, moramo zavrjeti proces, kada se pokrene ciklus, stvari kreću nabolje. Ako u imovini imate zemljišta, zgrade, ako nema opreme, nema proizvodnje, tada ta imovina nije u funkciji, sporo se vrti i sporo se pretvara u novac pa se obveze često moraju plaćati novim kreditima. Kada ste prezaduženi, u banci su vam pregovaračke pozicije loše. Ako i dobijete povoljan kredit, to često ne rješava problem: ako je kamatna stopa koju plaćamo manja od prosječne stope rentabilnosti ukupne imovine, tada nas to zasigurno vodi prema gubitku.
– Svatko tko sebe naziva menadžerom mora razumjeti strukturu financijskih izvještaja, ako to ne razumije, teško može biti dobar menadžer. Ne mora znati proknjižiti svaku poslovnu promjenu i sastaviti financijske izvještaje, ali mora razumjeti osnovne kategorije: imovina, obveze, kapital, prihodi, rashodi, dobit, gubitak. Mora razumjeti temeljne financijske pokazatelje. Primjerice, mora razumjeti što to znači ako je ROE pet posto ili ako je koeficijent tekuće likvidnosti dva. Ako ste član uprave i ne razumijete takav način financijskog razmišljanja, onda poduzeće zasigurno ima problem. Katkad kompanije nisu propale samo zato što su poslovne ideje bile loše, nego zbog loše strukture bilance.
– Programi su itekako prilagođeni. Naši studenti, prije svega smjera ‘Računovodstvo i revizija’, uspješno se zapošljavaju u uglednim revizorskim kućama, ondje se uklapaju bez većih problema. Naravno, treba im mali vremenski pomak za uhodavanje u praksi, ali tako funkcionira i svaka druga profesija.
– Prije svega, nikako ne želimo obrazovati bilo koji profil stručnjaka zato da bi otišli raditi u inozemstvo. No svake godine sve više studenata odlazi u inozemstvo prema raznim programima razmjene i oni se bez problema uklapaju u bilo koje sveučilište u svijetu. Jednako tako i naši profesori predaju na brojnim sveučilištima u svijetu. Također, brojni studenti i profesori s uglednih sveučilišta izvan Hrvatske dolaze putem raznih oblika razmjene na naš fakultet. Evo i zgodnog detalja s boravka potpredsjednika Europske komisije: kada je održao predavanje, naši su ga studenti pozdravili na finski; ispred fakulteta sa skupinom studenata razgovarao je opet na finskom – to su studenti koji su kod nas na razmjeni. To liko o prigovorima da nismo mobilni.
