Odustajanje od poreza na imovinu nije odgovorna odluka, nego politički marketing. No Europska komisija zasigurno će od Vlade zahtijevati njegovo uvođenje.
Prihodi o poreza na imovinu u EU u prosjeku su 1,5 posto BDP-a. Najveći porez na imovinu ima Ujedinjeno Kraljevstvo, čak 3,4 posto, te Danska i Francuska, oko 2,4 posto BDP-a. Italija ga je nedavno počela, što bi bi, prema projekcijama, moglo povećati porezne prihode na lokalnoj razini za oko 0,9 posto BDP-a. Trend snažna povećavanja oporezivanja nepokretnine imovine možemo vidjeti u svim članicama EU. Hrvatska, Luksemburg i Malta jedine su zemlje članice koje još nisu uvele taj porezni oblik. Belgija, Luksemburg i Malta, međutim, uvode posebne oblike oporezivanja imovine slične porezu na imovinu. Kreatori fiskalne politike EU smatraju taj porezni oblik jednim od važnih izvora poreznih prihoda s velikim potencijalima rasta zbog nepokretnosti porezne baze.
Povećavanje prihoda od imovinskih poreza tako bi omogućilo snižavanje oporezivanja rada i kapitala te stabiliziranje javnih financija. Europska komisija u tom će smislu zasigurno od hrvatske vlade zahtijevati uvođenje tog poreza.
Hrvatski su političari početkom tranzicije odlučili provesti masovnu privatizaciju državnih (društvenih) stanova po izrazito povoljnim uvjetima i tako velike vrijednosti nepokretnine imovine prenijeti na široke slojeve hrvatskih građana.
Domaća ekonomska politika također je u protekla dva desetljeća snažnim javnim ulaganjima u prometnu i komunalnu infrastrukturu u pokrajinama duž jadranske obale te zagrebačkoj regiji sustavno povećala vrijednost nekretnina u tim regijama. Položajna renta koju su uživali vlasnici nekretnina u jadranskim županijama i, naravno, Zagrebu (zbog politike fiskalne centralizacije i koncentracije ekonomskih aktivnosti) javnim je ulaganjima višestruko povećana. Danas su cijene nekretnina, dakle imovine koja bi bila porezna osnovica imovinskih poreza, u jadranskim županijama višestruke u odnosu na one u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj.
