Ne želim ulagati ondje gdje se još slavi zvijezda petokraka.
Kupio sam kuću jedne hrvatske obitelji u Australiji koja je otišla u stečaj i poslije joj je darovao. Sad me sve češće traže pomoć Hrvati iz Hrvatske. Međutim, nezadovoljni smo uvjetima poslovanja u Hrvatskoj cent da bih otvorio prvu tvrtku i tako što sam godinama pješačio umjesto da trošim novac za prijevoz. Prva stvar koju sam si kupio u Australiji bilo je željezo za popravljanje cipela i taj komad, na kojem piše svibanj 1961. Corowa, stoji na mojemu radnom stolu. Skromno živim, vozim automobil star dvanaest godina i vrijedan šest tisuća dolara iako biznismeni mnogo manji od mene voze najskuplje mercedese; ne pijem, ne pušim i ne kockam. Ne nosim ni odijela. Nakon dvadeset godina odjenuo sam ga za inauguraciju hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Ustajem ujutro u četiri sata, u tvornici sam u 5.30 i radim jedanaest sati šest dana u tjednu. Mnogi pitaju kad ću prestati raditi, ali odgovorim da je bolje umrijeti na poslu nego u bolnici.
-
Tko upravlja vašim tvrtkama?
-
Upravljam sam, nikad nisam imao menadžera. Promijenio sam to pravilo tek nedavno kad sam otvorio tvrtku Boka Real Estate i zaposlio Kineskinju kao menadžeriku. Vrlo je uspješna pa se ne miješam u njezin posao.
-
Vlasnik ste i novina. Isplati li se baviti tim biznisom?
-
To je najneisplativiji biznis. Iako novine ne čitam, na nagovor prijatelja spasio sam od propadanja bivše Novo doba i preimenovao ga u Nova Hrvatska.
-
Donator ste Liberal Party of Australia, stranke desnog centra, sponzorirate i HDZ te hrvatsku zajednicu u Australiji.
-
Doniram desnici jer sam desničar, ali i sportskim klubovima, za gradnju crkava i u Hrvatskoj, BiH i drugdje. Jednom su prigodom istodobno tri delegacije čekale da im dam novac za njihove projekte. Godinama sam bio predsjednik jednoga hrvatskog nogometnog kluba koji sam spasio od ispadanja iz australske lige, ali nije to za mene.
