Mister savršeni

Već nekoliko godina jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, trenutačno treći, u svome godišnjem pismu spominje mogućeg nasljednika. U pravilu nema imena, samo naznake, ali ove godine krenuo je korak dalje. Buffett je dao malo konkretnije detalje, a mnogo je izravniji bio potpredsjednik kompanije Charlie Munger koji je istaknuo dva imena. Ni to ne znači previše i može se promijeniti jer Buffett svoj odlazak spominje samo načelno. Sigurno je pak da uživa u toj priči.

Odbor i ja vjerujemo da smo našli pravu osobu za mog nasljednika na mjestu šefa kompanije, nasljednika spremnog preuzeti posao isti dan kada umrem ili odstupim’, stoji u poglavlju znakovitog naziva ‘Sljedećih 50 godina u Berkshireu’. Zanimljivo je da Buffett i dalje ne daje naznake načina i vremena svog odlaska, ostavljajući mogućnost da svoj posao obavljaj doživotno. S obzirom na to da su mu 84 godine, ta pretpostavka postaje sve realnija, a valja primijetiti i da mu potpredsjednik kompanije Charlie Munger ima poomaklih 91. Inače, nagađanja o nasljedniku posebno su snažna bila 2012. kada je objavljeno da Buffett ima rak prostate, ali ni to, pokazalo se, nije dovoljno za dobivanje imena, Buffett je, naime, pobijedio i rak. Ako i nije dao ime, ili imena, ‘prorok iz Omahe’ ovaj put bio je najkonkretniji, davši do znanja da je osoba odabrana, što prije nije bio slučaj. Buffett je obično u svojem poigravanju s imenom nasljednika ostavlja širok prostor za imenovanje praktički bilo koga. Nadalje, indicirao je i starost toga anonimnog sretnika, rekavši da se Odbor složio u vezi s osobom koja bi bila dovoljno mlada da kompaniju vodi najmanje deset godina, s tim da se očekuje od te osobe da ne ide u mirovinu u 65. godini života.

Drugim riječima, definicija mladog relativno je široka u tom slučaju. Onda je tu opis mistera savršenog kao osobe koja je odlučna i oprezna, odnosno nekog tko će izbjeći klasičnu zamku velikih kompanija – aroganciju, birokratičnost i samozadovoljstvo. Da sve ne bi ostalo samo na nagađanjima i nabacivanjima raznim imenima pobrinuo se Munger, koji je vrlo otvoreno u svom dijelu pisma ponudio dva imena. Kao moguće nasljednike velikog Buffetta navodi šefa odjela osiguranja Ajita Jaina i Grega Abela, šefa podružnice komunalnih kompanija pod upravom Berkshirea. Pod pretpostavkom Buffettova brzog odlaska, njegovi nasljednici ne bi bili osrednjih sposobnosti. Primjerice, Ajit Jain i Greg Abel dokazano su uspješni i vjerojatno bi bilo malo reći da su svjetska klasa. U nekim važnim područjima obojica su i bolji direktori od Buffetta’, velikodušan je Munger. Nije nevažno napomenuti i da je Abel dobio znatno veću naknadu, njegov godišnji ‘paket’ narastao je s deset na čak 27 milijuna dolara, što jasno pokazuje koliko je važan kompaniji. U srazu te dvojice, pak, potonji ima prednost prema kriteriju godina, a Jain pobjeđuje prema broju spominjanja svoga imena u pismu. Indijcu su 63 godine i nešto se teže može provući kroz ionako široko postavljen gol kad je riječ o godinama, a Abelu su ‘tek’ 52 i tu je u boljoj poziciji. S druge strane, prije često spominjani Matt Rose uopće se nije našao u ovogaodišnjem pismu, što neki mediji tumače kao znak da se Buffett opet samo igra, bez jasnijih namjera. Razlog nespominjanja Rosea vjerojatno je i u slabim rezultatima podružnice željeznica BNSF koju vodi. U prilog tezi o otvorenom karakteru natjecanja ide i isticanje još dva imena, Todda Combsa i Teda Weschlera, koji su svaki dobili po jednu kompaniju iz portfelja Berkshire kako bi se mogli dalje dokazivati. Stvarni nasljednik, dakle, ostaje tajna, Buffett i odbor kompanije očito i dalje ‘huškaju’ razne aspirante jedne na druge, a Buffett pitanje svog odlaska ostavlja jednako neriješenim. Lista je ovaj put donekle sužena, ili se tako čini, ali su opet sugerirana i neka druga imena, što ostavlja velik prostor za promjene do sljedećeg pisma. Primjerice, prije nekoliko godina Buffett je objavio da je njegov nasljednik odabran, ali uz dva rezervna imena, premda su tada sva tri imena ostala tajna.

Uspoređeno s tim, ovo je stanoviti pomak, ali ne mora značiti ništa. Samo je jedna stvar sigurna – Buffett uživa u pažnji koju pitanje njegova nasljedstva dobiva i iz toga izvlači maksimum osobnog zadovoljstva, koliko god se volio prikazivati skromnim i poniznim.

Tajnovitost u poslu očito mu je slabost, osim što se voli praviti blesav u pitanju nasljednika, čime izlujuje i poslovnu zajednicu i medije. Buffett nije ni ljubitelj pretjerane poslovne otvorenosti. Analitičari već neko vrijeme napadaju Berkshire zbog vrlo niske razine transparentnosti kvartalnih izvješća, uspoređeno s tvrtkama slične veličine, pri čemu ih najviše muči manjak detalja u podružnici osiguranja. On je to, očekivano, odbacio, tvrdnjom kako imaju savršeno dovoljno podataka o dugoročnim ulaganjima. Njegov odgovor odraz je, naime, dubljeg privatnog stajališta, odnosno činjenice da jednostavno ne čini previše mišljenje analitičara. Već je jednom ustvrdio da otkad kupuje dionice, znači od svoje 11. godine, to nije činio temeljeno na preporukama analitičara.

• Ne želimo da itko kupuje Berkshire na temelju izvještaja analitičara. Ne želimo nikog tko ima očekivanja zarade za sljedeći kvartal – glatko je odbacio analitičare Buffett.

I njegovo uporno diverzificiranje Berkshireova portfelja suprotno je trendu snažnijeg fokusa na temeljno poslovanje u drugim kompanijama, zato ne čudi da je Berkshire veći i od General Electrica, simbola raznorodnoga konglomerata.

U malo privatnijem svjetlu Buffett je poznat kao veliki filantrop i čovjek koji se obvezao veći dio svog bogatstva darovati nakon smrti. U skladu s takvim razmišljanjem, Buffett je često otvoreno zahtijevao promjenu nastranoga američkog poreznog sustava, prema kojem, kako je slikovito demonstrirao jednom prilikom, njegova tajnica plaća više poreza od njega. Ipak, kada je posao u pitanju, kriterij je nešto drugačiji. Na kraju krajeva, bogatstvo moraš zaraditi da bi ga mogao podijeliti. Tako njegov Berkshire Hathaway voli odgoditi plaćanje poreza koliko god je to moguće, što je i prošle godine bio slučaj. U svom godišnjem izvješću kompanija navodi da je uspjela odgoditi plaćanje čak 61,9 milijardi dolara poreza na dobit, odnosno oko osam godina nakupljenog poreza, a s obzirom na to da američki zakon u nekim slučajevima omogućuje odgodu plaćanja tog poreza kao oblik poticaja poduzećima. Pojednostavljeno, država na neki način kreditira poduzeće proširujući mu opseg dostupnoga kapitala. Buffett odgodom plaćanja poreza stoga oslobađa veći kapital za ulaganje i eventualno oplodivanje i pritom se široko koristi zakonskim mogućnostima.

Tako je na ime svog odjela za energiju prošle godine ostvario 258 milijuna dolara poreznih olakšica za obnovljive izvore energije i općenito ekstenzivno se koristi svim opcijama poreznog sustava. To ne znači da Berkshire ne plaća porez, za 2014. prijavili su 4,9 milijardi dolara plaćenih poreza, ali u konačnici će morati platiti 7,9 milijardi dolara na dobit od prošle godine. Što se poslovanja tiče, Berkshire je prijavio pad neto prihoda od 17 posto u posljednjem kvartalu prošle godine, ali ujedno i rast dobiti od dva posto za cijelu godinu.

Jasnog pobjednika za mjesto šefa možda nema, ali izgleda da se vodeći dvojac u zaista zrelim godinama počinje pripremati za odlazak, koliko god im se ne žuri. Nagađanje će se nastaviti još neko vrijeme, ali sada barem postoje konkretna imena, što je ipak korak naprijed.

Berkshire Hathaway bio je tek relativno nevažan proizvođač tekstila na izdisaju kada ga je trenutačno treći najbogatiji čovjek na svijetu preuzeo 1965. kao samo još jednu investiciju. Njegova tadašnja kompanija Buffett Partnership kupovala je polako dionice Berkshirea u nekoliko godina, da bi 1965. tada 34-godišnji Buffett napokon preuzeo kompaniju koja će postati simbol njegovog uspjeha. Zanimljivo, Berkshire je kao proizvodna djelatnost bio potpuno promašena investicija, Buffett tu investiciju opisuje kao jednu od svojih najgorih, a spas je nađen u diverzifikaciji na savršen nevezane djelatnosti. U 50 godina ta je tvrtka izrasla u konglomerat vrijedan 370 milijardi dolara, koji uključuje željeznice, osiguranje, komunalne usluge, maloprodaju, proizvodnju, medije i štošta drugo. Berkshire Hathaway prešao je velik put od primarno investicijske kompanije do vlasnika raznih biznisa i to je koncept koji bi Buffett svakako želio sačuvati otvoreno se protiveći bilo kakvom izdavanju dijelova poslovanja. ‘Dobrovoljno izdavanje poslovanja, inače, ne bi imalo smisla za nas. Izgubili bismo kontrolu vrijednosti, fleksibilnost u alokaciji kapitala i, u nekim slučajevima, važne porezne olakšice’, napisao je.

Vrijedi napomenuti da bi trenutačno osam podružnica automatski ušlo na Fortuneov popis 500 najvećih kompanija, kada bi bile zasebne jedinice.