Genetički modificirani organizmi (GMO) otporniji su, zahtijevaju manje pesticida i manje brige, nisu štetni za zdravlje, povećavaju količine uroda i profitabilniji su. Tako o njima govore njihovi zagovornici ističući da nema znanstvenih dokaza o štetnosti GMO-a. Protivnici pak tvrde potpuno suprotno: dok su genetički modificirani (GM) usjevi podebljali bankovne račune dijoničara biotehnoloških tvrtki, GM biljke u dvadesetak godina na tržištu nisu poboljšale položaj poljoprivrednika i povećale prinose, nisu riješile glad u svijetu, a otpor javnosti i dalje je velik.
Uzgoj GM usjeva u Europi kontroverzno je pitanje više od 15-ak godina. U EU je trenutačno samo jedan GMO odobren za uzgoj (kukuruz MON810) i GM usjevi uzgajaju se na samo 0,14 posto ukupnih obradivih površina. To se ponajprije odnosi na Španjolsku u kojoj se i uzgaja većina europskih GM usjeva, Portugal, Češku, Rumunjsku i Slovačku. Većina zemalja EU opire se uzgoju GM organizama, no to bi se uskoro moglo promijeniti. I zagovornici i protivnici vjeruju da bi se broj zemalja koje će početi uzgajati genetički modificirane organizme mogao naglo povećati. Razlog tomu u novoj je regulativi EU koja državama članicama omogućava da same odlučuju o ograničavanju ili zabraniti GM usjeva na svom teritoriju.
Okruženi skepticima Hrvatska, čije su županije davno proglasile svoja područja ‘GMO free’, tako će postati oaza bez GMO-a i formalno te će, ističu u Ministarstvu poljoprivrede, izmijeniti i dopuniti svoje propise na temelju kojih će se moći zabraniti sjetva/sadnja genetički preinačenoga reprodukcijskog materijala. Pojedini znanstvenici i biotehnolozi to ocjenjuju lošim jer smatraju da ostajemo bez biotehnološkog znanja i patenata, a i da naši poljoprivrednici možda neće biti nekonkurentni. Iako su izmjene smjernice EU u državama kritičnima prema GMO-u pozdravljene kao pozitivan pomak, u udruzi Zelena akcija naglašavaju da one olakšavaju državama koje žele povećati površine pod GM usjevima da to i učine. Napominju da Hrvatska ima sreću da je mahom okružena članicama skeptičnim prema GMO-u kao što su Austrija, Mađarska i Italija, no kad se površine pod GMO-om počnu širiti, smatraju da je upitno koliko će propisane antikontaminacijske mjere dugoročno biti učinkovite.
U posljednjih nekoliko godina popustio je pritisak pa je zbog golema otpora građana u zemljama EU BASF 2012. najavio odustajanje od pokušaja probijanja na europsko tržište, a Monsanto je najavio sličnu stvar 2013. Obje su tvrtke u međuvremenu povukle više aplikacija za odobravanje novih GM proizvoda. Međutim, ta bi se situacija mogla ubrzo preokrenuti zbog pregovora o trgovinskom sporazumu između EU i SAD-a (TTIP) te EU i Kanade (CETA) koji bi mogli povećati uvoz GM proizvoda u EU. Naime, američki pregovarači otvoreno su istaknuli da je jedan od njihovih glavnih ciljeva osigurati veći pristup europskim tržištima američkoj agroindustriji. Pritom najveću prijetnju svojim trgovinskim interesima u EU vide u pravilima o GMO-u – upozoravaju u Zelenoj akciji.
Slično se može čuti iz političke stranke OraH u kojoj vide postupni pomak prema liberalizaciji i otvaranju prostora za GMO iako se to na prvu možda ne čini tako: Europska legislativa usmjerila se prema labavijem pristupu i dopušta pojedinim državama članicama pravo na konačnu odluku. U isto vrijeme lobisti multinacionalnih tvrtki koji promiču GMO ustrajno pokušavaju dodatno proširiti tržište svojih proizvoda i tržište zaštitnih sredstava koja se posebno primjenjuju na pojedinim GM usjevima.