Prehrambena industrija

Kad prosječni stanovnik Hrvatske zaviri u svoj prosječni budžet, rijetko ima osjećaj da je mjesečno na nečemu uštedio ili profitirao. Koliko god se u ukupnim životnim troškovima to ne osjeti, cijene prehrambenih proizvoda i bezalkoholnih pića kontinuirano padaju već godinu i pol, više od europskog i svjetskog prosjeka. U Hrvatskoj je taj pad iznosio četiri posto, a na razini Europe 0,5 posto. Cijelu 2014. obilježilo je lagano opadanje cijena, kako u kojoj kategoriji proizvoda, no zbrinjava to što se taj trend nastavio i u siječnju 2015. Ništa bolje prognoze proizvođača nisu ni za veljaču. Na godišnjoj razini broj trendova pojeftinjenja premašio je broj trendova poskupljenja. Očekivalo se da ćemo u supermarketima nakon ulaska Hrvatske u EU kupovati jeftiniju hranu zbog uklanjanja carinskih barijera, čime je povećan konkurentska pritisak uvoznih, u pravilu jeftinijih i manje kvalitetnih proizvoda. Uz to, trgovci su zbog konkurentske borbe pojačali pritisak spuštajući na akcijama cijene do ruba profitabilnosti, pa i ispod te granice.

Cijene hrane ponovno su u siječnju pale na međunarodnim tržištima, pritisnute nižim cijenama žitarica, biljnih ulja i svinjetine, a dodatni uteg bio je i slabiji euro u odnosu na dolar i niže cijene naftne. Najviše su u siječnju pale cijene žitarica, za 3,6 posto u odnosu na prethodni mjesec, pritisnute 7-postotnim padom cijena pšenice povezanim s obilnom opskrbom. Znatnije su pale i cijene biljnih masnoća, za 2,9 posto u odnosu na prosinac, zbog obilne ponude sojina ulja i nižih cijena naftne koje su smanjile potražnju za biljnim uljima kao sirovinom za proizvodnju biogoriva. Pale su i cijene mesa, za 1,6 posto u odnosu na prosinac, zbog jačeg dolara u odnosu na euro te obilne ponude svinjetine u Europi. Branko Bobetić, direktor Croatiastočara, kaže da je, prema njihovoj analizi, špica cijena prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj posljednji put bila u kolovozu 2013., nakon čega je slijedio pad.

Nakon ljetne špice cijena u 2013. one kontinuirano padaju u mesnom dijelu, i to za četiri posto, kao i u mliječnom segmentu koji je u siječnju ove godine pao za šest posto. U Europi su potrošačke cijene relativno stabilne, a cijene mlijeka čak su porasle. To je posljedica višegodišnje recesije u Hrvatskoj koja ima veći pad cijena nego što je prosjek Europe – komentira Bobetić, dodajući da je teško predvidjeti kako će stvari teći u 2015., no da je činjenica da se svi spomenuti faktori prelijevaju na primarnu proizvodnju.

Malo pozitivniji trendovi cijena u siječnju se odnose na voće, povrće i konditorske proizvode, a najviše su pale cijene ulja i masti. Situacija je zbrinjavajuća u mliječnom segmentu. U posljednje vrijeme suočeni smo s ozbiljnom deflacijom na domaćem tržištu. Iako je ona povoljna za potrošače, vrlo negativno djeluje na domaću proizvodnju i cjelokupnu industriju u Hrvatskoj.

Rašeljka Maras, direktorica Cromilka, komentira da je u posljednje vrijeme suočena s ozbiljnom deflacijom na domaćem tržištu. Iako je ona povoljna za potrošače, vrlo negativno djeluje na domaću proizvodnju i cjelokupnu industriju u Hrvatskoj. Branko Bobetić, direktor CroatiaStočara, dodaje da nakon ljetne špice cijena u 2013. one kontinuirano padaju u mesnom dijelu, i to za četiri posto, kao i u mliječnom segmentu koji je u siječnju ove godine pao za šest posto.

Direktor ABN tvornice ulja Anto Bojić kaže da je cijena ulja u Hrvatskoj relativno stabilna te da će malo rasti u proljeće pa do nove žetve. No isto tako tvrdi da trenutačne maloprodajne cijene nisu ekonomski prihvatljive. Ulje je, naime, socijalni artikl koji služi kao mamac za potrošače. Prodaje li trgovac litru ulja za 6,49 kuna, bez PDV-a tijekom akcija, stvara čisti gubitak. Normalna cijena litre ulja trebala bi biti 7,99 kuna. Sve ispod je damping, a sve iznad profit – komentira Bojić.

Napomenuo je kako su se cijene na roterdamskoj i crnomorskoj burzi gotovo ujednačile zbog krize u Ukrajini. A dok je nekad cijena nerafiniranog ulja bila 60-ak posto viša od rafiniranog, danas su cijene gotovo izjednačene. Na regionalnom tržištu, kaže, postoji suficit u proizvodnji ulja i zbog uvoza cijena je niža. Marin Pucar, predsjednik Uprave Zvečeva, kaže da maloprodajna cijena čokolada i dalje pada jer u Hrvatskoj velik dio potrošača kupuje po akcijskim cijenama.

Nekad se u strukturi prodaje 80-ak posto proizvoda prodavalo po normalnim cijenama, a na ostalo su se davali popusti. Danas od 60 do 70 posto proizvoda ide na akcije, ostalo u slobodnu prodaju. Također, nekada su sniženja trgovaca iznosila između 10 i 15 posto, a danas su ona iznad 30 posto. Svi pribjegavaju agresivnoj prodaji – objašnjava Pucar.

Kad je riječ o tržištu nabave sirovina u konditorskoj industriji, šećer je pojeftinio, mlijeko u prahu je jeftinije nego 2013., međutim, u strukturi proizvoda negativan je efekt kakaovih dijelova, čije su cijene globalno narasle za 30 posto. Jedna tona kakaova maslaca donedavno je stajala 4500 eura, a danas je 5800 eura. Kakaova masa je poskupjela s 2800 na 3800 tisuća eura. U totalu je sirovinski sastav skuplji za 15-ak posto, a maloprodajne cijene padaju, zbog čega proizvođači dolaze u bezizlaznu situaciju. Hrvatska je u turbulentnom razdoblju, sve što se kod nas događa, u Europi se već dogodilo, s time da ondje postoji znatno korektniji lanac vrijednosti. U Hrvatskoj trošak plaćaju proizvođači – zaključuje Pucar.

Dok u Sektoru za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo pri HGK smatraju da se ponuda stabilizirala na domaćem tržištu, što se očekuje i cijele 2015., u Hrvatskoj udruzi poslodavaca tvrde da još jedno vrijeme na našem tržištu možemo očekivati pad cijena, ovisno o vanjskopolitičkoj situaciji. Jednako tako, u HUP-u ističu da to svakako ne može biti dugoročno održiv model. Unatoč svim navedenim trendovima zbog kojih hrvatska proizvodnja hoda po rubu, prerađivačka industrija uspijeva nekako održavati ravnotežu i stabilnu razinu prihoda, iako već pet godina bilježi pad neto dobiti od šest posto. Ukupna hrvatska poljoprivreda, prema podacima Eurostata, kontinuirano bilježi pad poljoprivrednog dohotka u posljednjih pet godina po prosječnoj godišnjoj stopi od devet posto, za razliku od zemalja EU u kojima poljoprivredni dohodak raste po prosječnoj godišnjoj stopi od sedam posto.

Već se neko vrijeme od Vlade očekuje program mjera za realizaciju konkurentnih uvjeta poslovanja u odnosu na ostale članice EU. Čeka se i da Ministarstvo poljoprivrede izradi strategiju poljoprivredno-prehrambene industrije do 2023. kao što to radi Europska komisija. No proizvođači nemaju vremena za čekanje. Naime, hrvatska prehrambena industrija jedna je od rijetkih koja ostvaruje pozitivne rezultate, uz rast izvoza, a vodeće su kompanije među rijetkima u gospodarstvu koje su izvršile konsolidaciju poslovanja i akvizicije u zemljama regije i Europe.

DIJAGNOZA PREHRAMBENOG TRŽIŠTA: 40 milijardi kuna iznose ukupni prihodi prehrambene industrije, što je 25 posto ukupnih prihoda prerađivačke industrije. 50-ak posto prihoda sektora otpada na mesnu i mliječnu industriju. 40 tisuća zaposlenika radi u prehrambenoj industriji, što je 17 posto zaposlenih u prerađivačkoj industriji. 19,3 posto udjela u BDP-u prerađivačke industrije ostvaruje prehrambena industrija. 10-ak posto ukupnog robnog izvoza Hrvatske čini industrija hrane, pića i duhanskih proizvoda. 6 posto iznosio je prosječan godišnji pad neto dobiti u posljednjih pet godina.

SEDAM FAKTORA ZBOG NJIH PADAJU CIJENE HRANE U HRVATSKOJ: 1. otvaranje tržišta prema EU i uklanjanje carinskih barijera. 2. velik rast uvoznih proizvoda. 3. ruski embargo. 4. oštra konkurencija među trgovačkim lancima. 5. cijene sirovina na globalnom tržištu. 6. slaba kupovna moć stanovništva (40 posto ispod prosjeka EU). 7. višegodišnja recesija i deflacija.