KOMUNALNA NAKNADA Plaća se prema kvadraturi objekta, ali ne i kad je na području Zagreba

Inovacije nastaju kad vas nešto tišti ili žulja, ističe direktor obiteljske tvrtke Rebus iz Splita. Njega je mučilo to što u kafićima, posebice ljeti, uvijek ponostane leda. Već kao brucos na ZŠEM-u počeo je s istraživanjem i razvojem samoposlužnog ledomata, a obitelj je prepoznala i poduprla pothvat.

Darija Tabulov-Truta, 26-godišnjem direktoru obiteljske tvrtke Rebus d.o.o., nije dojadio vječno pregovaranje i natezanje s hrvatskim konobarima za svaku dodatnu kockicu leda u časi pića, što doživi svatko tko napitke voli ispijati iz čaše prepune leda, vjerojatno ne bi bio razvijen inovativan i u Europi jedinstven samoposlužni ledomat. Riječ je o uređaju koji može samostalno stajati na vrućem mediteranskom suncu, namijenjen svakome tko treba manje ili veće količine leda, a koji se pokreće kada u njega ubacite odgovarajuću količinu kovanog ili papirnatog novca. Uređaj je težak 450 kilograma, spremnik ima kapacitet 180 kilograma, a u jednom izbačaju u vrećici ispušta tri kilograma ledenih kockica. Taj ledomat već se može vidjeti na nekoliko turističkih punktova južnog dijela Dalmacije. Zanimljivo, Čuljak je ekonomist s diplomom Zagrebačke škole ekonomije i managementa, ali s obzirom na to da je odmalena aktivno pomagao u obiteljskoj tvrtki, još kao student počeo je razmišljati kako osmišliti ledomat za široki krug korisnika.

Obiteljsku tvrtku Rebus osnovao je njegov otac Ivica Čuljak 1992. godine u Splitu i u počecima bavila se specijaliziranim trgovinom, uglavnom prodajom jeftinih, svima dostupnih kućanskih sitnica. Taj je posao Rebus uspio proširiti na još šest zemalja: BiH, Slovačku, Poljsku, Litvu, Ukrajinu i Rusiju. S vremenom Rebus je postao distributer najveće talijanske kompanije za vanjsko hlađenje Techno Cooling, pa se počeo specijalizirati u tvrtku koja se bavi sustavima za grijanje i hlađenje, što znači da su postali distributeri sustava za hlađenje terasa i zamrzivača. Osim toga u ponudu su uvrstili i grijalice za vanjske terase. Zahvaljujući prodaji zamrzivača za velike subjekte upustili su se i u proizvodnju pakiranog leda, ponajviše za potrebe nautičkih marina. U međuvremenu su s pakiranim ledom uspjeli ući na Inine benzinske postaje i u Interspar. Postupno, otvorili su podružnice diljem Jadrana kako bi jednostavnije i brže mogli klijentima ponuditi usluge ugradnje sustava za vanjsko hlađenje i servisiranje, što je ništa na koju se u toj tvrtki ozbiljno računa. Sav taj obiteljski ‘know-how’ omogućio je, dakle, Marselu da već kao brucos počne osmišljavati samoposlužni ledomat, što se u početku činilo ne samo uzbudljivo nego i relativno jednostavno. No, jasno, u biznisu ništa nije lako, pa početni pokušaji s kineskim dijelovima nisu uspijevali, kao ni traženje kineskog partnera. Stoga se okrenuo traženju domaćih inženjera i stručnjaka pa se danas hvali da je 90 posto ledomata sastavljeno iz hrvatskih dijelova i uz pomoć domaće pameti.

Jasno, temeljito sam istražio tržište i začudio se da se samoposlužnim ledomatom u Europi nitko ne bavi te da proizvodi najbliži ideji koju sam imao postoje samo u SAD-u. No ti su uređaji gomele, teške kutije koje nemilice troše energiju i stoje oko 40.000 dolara, dakle potpuno su neprimjereni za uvjete EU – objasnio je Marsel, čiji ledomat CRO450 danas stoji 15.000 eura. On je krunski dragulj, a uređaj ima i dvije manje opremljene varijante, pa osnovni model stoji 12,5 tisuća eura. Ledomat je završen 2013. godine i doslovce grubo testiran za najteže izazove (osim klasičnih tehničkih provjera, testiran je i na udaranje nogama, izloženost najvećim ljetnim temperaturama, ubacivanje čačkalica u odjeljak za novac…).

Najsloženiji problem u razvoju uređaja bio je kreirati dovoljno velik spremnik koji može podnijeti neograničen broj izbacivanja i u kojem se kockice leda ne lijepe jedna za drugu, što izaziva zaglavljenje. Osim toga trebalo je stvoriti uređaj čija će potrošnja električne energije svima biti prihvatljiva, pa struja koju u 40-ak dana potroši CRO450 ne prelazi račun od 700 kuna.

Ledomat nismo stavljali na tržište dok nisam bio siguran da sve funkcionira. Uređaj nudi uslugu od koje će klijent odustati čim mu jednom nešto ne funkcionira, pa sam odmah mislio i na razvoj softvera koji signalizira svaki mogući problem (primjerice nedostatak vrećica) – istaknuo je. Kada su svi problemi riješeni, sve funkcije namještene, tek je tada počeo postavljati ledomate na prometnim čvorištima od Zadra, Splita do Makarske. U sezoni stoga u Hrvatskoj već radi tridesetak samoposlužnih ledomata u Rebusovoj mreži, a prodano ih je još desetak u Hrvatskoj te pet u Crnoj Gori i BiH. Budući da je razvoj trajao više godina, da je mnoge stvari radio sam ili uz pomoć obitelji, Čuljak priznaje da je teško reći koliko je uloženo u razvoj ledomata, ali ne manje od milijun eura. Na sreću, dodaje, nije morao posezati za kreditnim linijama, već se koristio obiteljskim kapitalom. Tvrtka se fokusirala na rashladne uređaje i grijajuća tijela te razvila vlastiti proizvod i direktor Čuljak kaže da će se u budućnosti razvijati u smjeru prodaje ugovorne opreme, proizvodnje leda i ledomata. Prošle godine Rebus je ostvario 1,3 milijuna kuna, a 2013. 832.700 kuna. Danas ima četiri zaposlena, a dva nova radna mjesta čekaju Marselovu braću studente Marijela i Filipa.

Iako se čini mnogo za ledomat izdvojiti 15.000 eura, Čuljak kaže da na prometnim mjestima uređaj amortizira ulaganje u manje od dvije godine. Onima kojima se to i dalje čini previše nudi i franšizu, a njegove projekcije pokazuju da već s dva ledomata na atraktivnim mjestima franšizer može zbrinuti cijelu obitelj. No u Rebusu su svjesni da je Hrvatska premalo tržište za takav proizvod, pa su preko HGK sudjelovali na sajmovima u Italiji i Španjolskoj.

To je bio dobar potez, jer dosadašnja iskustva pokazala su mi da je svatko tko ga je uživo vidio (dakle ne samo na internetskim stranicama ili u brošurama) uređaj kupio ili najavio kupnju – dodao je.

A u slučaju nagle potražnje malena tvrtka Rebus pripremila se i za taj scenarij te tako može napraviti 40 uređaja na mjesec. No Marsel se ne žuri, skloniji je postupnom razvoju koji prati i stabilna servisna mreža. Dijelove, točnije sklopove koje su inovirali Čuljak planira zaštiti, ali posljednje dvije godine ubrzanog razvoja i prodaje te poslovne transformacije Rebusa jednostavno mu nisu ostavile dovoljno vremena. A svoj uspjeh Čuljak pripisuje radišnom obiteljskom mentalitetu te brojnim odricanjima. Kad je riječ o njegovu osnovnom porivu koji ga je doveo do proizvodnje ledomata, Čuljak je ponosan na to što je ponudio rješenje za one poput njega, ali ima razumijevanja i za domaće konobare, jer naši su lokali opremljeni samo slabašnim uređajima i zamrzivačima za led maloga kapaciteta.