Home / Tvrtke i tržišta / Koopeticija – Ego = Koopeticija

Koopeticija – Ego = Koopeticija

Koopeticija je novi pojam koji bi se mogao prevesti kao kooperativna konkurencija. Za razliku od tradicionalne suradnje konkurenata u kojoj se biznisi spajaju radi jednokratnog interesa kao što je, na primjer, zajednička promocija, koopeticija je vrlo moćan način razvoja poslovne strategije i identifikacije novih tržišnih prilika. Taj novi trend mogao bi promijeniti dosadašnje poimanje konkurentske odnosa, ali samo ako vlasnici mogu susprgnuti svoj ego.

Nije klaster, zadruga ni udruga. Novi neologizam koji se globalno pretvorio u poslovni model koji primjenjuju ambiciozne tvrtke zove se koopeticija – kooperativna konkurencija. Da je riječ o novom trendu koji bi mogao promijeniti dosadašnje poimanje konkurentskih odnosa na tržištu, pokazuje i činjenica da o koopeticiji zasad postoji vrlo malo istraživanja i primjera, ne samo u Hrvatskoj, nego i globalno. Na koopeticiju nedavno je skrenuo pozornost Dejan Ljuština iz PwC-a Hrvatska na Lider-PwC-ovoj konferenciji o telekomunikacijama u kontekstu suživota između telekoma i OTT usluga (koje se zasnivaju na besplatnom internetu).

Zajedno u razvoju Osim u ICT-u, koopeticija se globalno počela primjenjivati i u zračnom prometu i automobilskoj industriji. Danas je normalno da tvrtke poput Samsunga i Sonyja zajedno proizvode TV dijelove, da se u grupama poput Henkela stvaraju savezi proizvođača kemijskih, kozmetičkih i higijenskih proizvoda. Tehnološke tvrtke zajedno izrađuju čipove ili dijele istog dobavljača, teleoperateri zajedno ulažu u infrastrukturu, financijske tvrtke zajedno lobiraju i razmjenjuju insajderske informacije i sl. Poznati trgovac H&M robu nabavlja iz kineskih tvornica koje proizvode i za njegove konkurente, ali unatoč tome tvrtka financira proizvodnju i pogone u Kini. No za razliku od tradicionalne suradnje u kojoj se biznisi spajaju radi jednokratnog interesa kao što je, na primjer, zajednička promocija, koopeticija je vrlo moćan način razvoja poslovne strategije i identifikacije novih tržišnih prilika. Jedno je od najčešćih područja na kojima se konkurenti udružuju istraživanje i razvoj jer to su obično i najskuplji procesi.

Tijekom pokušaja pronalaska odgovarajućeg primjera koopetije u Hrvatskoj većina sugovornika složila se da je NTL zapravo jedini pravi primjer takva poslovnog modela. Prije desetak godina trgovci čije se konkurentska poslovanje isprepleće na istome malom teritoriju udružili su se u procesima nabave, no ta je suradnja prerasla u mnogo ozbiljniju priču.

Koopetijacija nam je pomogla da održimo srednju trgovinu u Hrvatskoj i omogućimo stabilan rast pojedinih članica. Da nije bilo suradnje, te tvrtke bile bi u mnogo većim problemima, a nekih više i ne bi bilo na tržištu – kaže Martin Evačić, direktor NTL-a, koji danas ima osam članica, srednje velikih tvrtki, od kojih je Studenac najveći.

Nabava je od početka bila ključna točka suradnje: nijedna članica ne bi mogla sama postići tako povoljne uvjete za nju, ali tvrtke su se strogo držale svaka za sebe u formiranju maloprodajnih cijena. Poslije su se počele udruživati u proizvodnji robnih marki jer je opet svaka od njih bila premalena da razvije vlastite proizvode, osobito u kategorijama u kojima se traže veće količine proizvoda. Spojene su i marketinške aktivnosti, organizirana jedinstvena distribucija voća i povrća (otvorena su četiri distribucijska centra za tu kategoriju proizvoda) i uvozne robe, članice zajedno planiraju razvoj i dijele znanje i iskustvo te zajedno nabavljaju materijal koji nije usko povezan s prodajom.

Zbog međusobne suradnje članice na godinu uštede 15 posto nabavne vrijednosti robe. NTLov prošlogodišnji prihod bio je na oko četiri i pol milijarde kuna, dva do tri posto više nego 2013., i 300-tinjak milijuna kuna dobiti. Svaka tvrtka koja je ulazila u njega dok je još stanje na tržištu bilo normalno imala je godišnji rast između pet i deset posto – zaključuje Evačić.

Osim NTL-a u Hrvatskoj postoji udruga trgovaca Ultragros; članice su se često selile iz jedne u drugu, što je izazivalo nestabilnost koopetijskog modela. Danas se stanje više-manje stabiliziralo pa Evačić ne očekuje da će više biti ulazaka ili izlazaka iz grupacije jer su sve članice NTL-a sličnih veličina. Dok su mali i veliki bili u istom košu, često je bilo nesuglasica zbog različitih interesa i različite moći odlučivanja.