Porez na potrošnju protiv razvoja

Prema utjecaju poreza na investiranje i rad Hrvatska je na svjetskom dnu. Ne pomaže stalno krpanje, a odlučnije reforme poreznog sustava još se i ne naziru.

Uglavnom se temelji na indirektnom oporezivanju. Udio indirektnih poreza u našem BDP-u jest oko 18,2 posto, a europski je prosjek 13,6 posto. Nasuprot tome udio direktnih poreza iznosi oko 6,1 posto BDP-a, a u Europskoj uniji dvostruko je viši i čini oko 13,2 posto BDP-a.

U skladu s navedenim udio je direktnih poreza u ukupnim porezima u Europskoj uniji otprilike 33,4 posto i dvostruko je viši od hrvatskog prosjeka od 17,1 posto. Nadalje, posebno su visoki porezi na potrošnju u našoj zemlji – 29,1 posto u Hrvatskoj, a u Europi otprilike 19,9 posto. Nerazmjerno visok udio indirektnih poreza, posebno poreza na potrošnju, nije poticajno za ekonomski razvoj. Potrošnja je osim investicija i izvoza najvažniji faktor dinamiziranja stope rasta bruto društvenog proizvoda.

Radi poticanja investicija, proizvodnje i zapošljavanja dugo se govori o potrebi smanjivanja poreznog opterećenja na proizvodne čimbenike. Ipak, struktura poreznih prihoda nije se znatnije promijenila. I to je još jedan element koji destimulira ekonomski život.

Na investicije i opću gospodarsku dinamiku posebno nepovoljno djeluju neizvjesnost i nepredvidljivost poreznog sustava. Nepredvidljivost više obeshrabruje ekonomski razvoj nego visina ili struktura poreznog opterećenja. Općenito, naš porezni sustav i porezni propisi izrazito su nepostojani. Jedan od zastupnika u Saboru neki je dan izjavio da su samo u mandatu ove vlade u porezni sustav ugrađene 44 izmjene i dopune. Ni praksa prijašnjih vlada nije bila drugačija. Taj podatak dovoljno upozorava na nepostojanost sustava koja obeshrabruje dugoročna ulaganja.

Budući da je porezni sustav važan činitelj za oživljavanje gospodarskog života, u teoriji je prihvaćeno gotovo zatno pravilo da se tijekom stagnacije i recesije ne uvode novi porezi. Nažalost, u našoj praksi ni to se pravilo ne poštuje. Porezi i porezne stope stalno se mijenjaju, uvode se i najavljuju novi: uveden je porez na dividendu, kamate, povećan porez na dodanu vrijednost, uvedena lepeza lokalnih poreza, najavljuje se porez na nekretnine. Zbog takva tempa promjena porezni sustav može biti samo nepredvidljiviji i neizvjesniji.

Djelotvornost porezne administracije vrlo je važan element kvalitete ukupnoga poreznog sustava. Porezna uprava opterećena je s mnogo problema: glomazna je, slabo organizirana i neadekvatno materijalno opremljena. Zbog toga ni rezultati njezina rada ne zadovoljavaju, što se najbolje očituje u milijardama nenaplaćenih poreznih prihoda. A ni ocjene poslovnih krugova nisu su najpovoljnije, posebno kad je riječ o funkcioniranju na lokalnim razinama.

Korektno treba istaknuti da je fiskalizacija unaprijedila funkcioniranje te javne službe. Nema sumnje da će se naš porezni sustav morati temeljito restrukturirati. Neće pomoći stalne dopune i krpanje. Nažalost, čini se da u političkim strukturama i javnosti još nije shvaćena potreba za odlučnjom reformom poreznog sustava. I dalje se donose odluke o promjenama koje su manje-više tehničke. A porezni sustav nije tehničko pitanje.