DOGOVOR GRČKE I EU Pravi ‘europski kompromis’: i jedni i drugi mogu se smatrati pobjednicima

U utorak je napokon postignut dogovor između Grčke i ‘trojke’ ili partnera, kako Grci žele da se zovu. Dugovi nisu otpisani, ali izboreni su najvažniji grčki ‘socijalni’ zahtjevi. Atena je obećala uvesti progresivnije i učinkovitije oporezivanje, prije svega bogatih, boriti se protiv korupcije i učiniti javni sektor efikasnijim. I dobila predah do lipnja.

Kako je u petak ‘svečano’ objavljen dogovor između Grčke i Europske unije, konkretno eurozone, tek je u utorak postalo jasno što je točno dogovoreno. Cijeli prošli tjedan bio je obilježen prepucavanjem Atene i Berlina oko oblika u kojem će se nastaviti, ili neće, pomoć triju institucija Grčkoj (Europska unija, Europska središnja banka i Međunarodni monetarni fond) premda se negdje sredinom tjedna dalo naslutiti da je nekakav dogovor na obzoru. Paket od 172 milijarde eura kojima je Grčka spašena od bankrota istječe u subotu, zbog čega se hitno moralo dogovoriti hoće li Grčka tražiti produljenje te pomoći uz jednake uvjete ili će uspjeti pregovorima dogovoriti drugačiji aranžman. Nova ‘radičalna’ vlada u Ateni na čelu s Aleksisom Ciprasom nadala se interventnom zajmu od četiri do šest mjeseci tijekom kojega bi se dogovorili malo opušteniji uvjeti otplate planine dugova, no u Berlinu nije bilo razumijevanja za takve želje. Jednostavno, bez nekog oblika daljnje pomoći Grčka bi u ožujku vrlo vjerojatno bankrotirala.

Nakon razmjene teških riječi s obiju strana i napinjanja mišića, kasno u petak uglavnom je dogovor koji je zvučao kao utjelovljenje ‘europskoga kompromisa’: svatko je proglasio pobjedu, upotrijebljena terminologija bila je iznimno mutna, općenita i neprecizna, a iz priopćenja nakon završetka razgovora ministara financija eurozone jedino se dalo iščitati da se konkretizacija uvjeta odgodila do ponedjeljka, roka za predaju grčkog popisa reformi ministrima financija eurozone. Popis je u međuvremenu sastavljen i poslan na odobrenje, a onda su u utorak napokon postali malo jasniji obrisi velikog sraza nove lijeve vlade u Ateni i stare vlade u Berlinu. Nitko, naime, nema iluzija tko je ovdje s kim pregovarao, od početka je to bilo pitanje njemačkog pristanka; ostali su samo statirali, o čemu najbolje svjedoče izravni razgovori grčkog ministra financija Janisa Varufakisa s njemačkim kolegom Wolfgangom Schäubleom, nakon čega bi se drugima objavljivali rezultati tih razgovora. U međuvremenu mediji su pokušavali proglasiti pobjednika u petak ovisno o svojim naginjanjima i interpretaciji, no jedina je istina da se nije ništa moglo nedvosmisleno zaključiti. Dojam mnogih bio je da su Grci kapitalirali, smjer u kojem je išao i velik dio naslovnica, no stvari ipak nisu tako jednostavne. Atena je, kako se poslije moglo vidjeti, načelno prihvatila produljenje programa, što je prije odlučno odbijala učiniti, kao i suradnju s ozloglašenom ‘trojkom’ (bezimeni birokrati koji predstavljaju EU, ESB i MMF), no naknadno predan popis reformi na koje se Grčka obvezala u zamjenu za četveromjesečno produljenje programa odaje u najmanju ruku uravnotežen kompromis obiju strana, možda i grčku pobjedu.

Kao što je od početka nudila, Atena je obećala uvesti progresivnije i učinkovitije oporezivanje, prije svega bogatih, boriti se protiv duboko ukorijenjene korupcije i učiniti javni sektor djelotvornijim. Jedno od ključnih popuštanja bit će promjena stajališta o privatizaciji. Vlada se obvezala da neće zaustavljati već započete privatizacijske procese, ali ne i da će nastaviti planirane privatizacije. Minimalac se neće povećati potezom pera, nego postupno i u dogovoru s ‘partnerima’ (novi naziv za ‘trojku’). Ostaje i pomoć države onima koji imaju velikih problema u plaćanju poreza (ispitate u ratama i paušalni, niski iznosi) te jamstvo smještaja i besplatne medicinske skrbi za nezaposlene i najsrošnije, a Grčka se obvezala održavati uravnotežene javne financije i sučit primarnog proračuna (bez uračunanih kamata), s time da će ciljani višak, prema svemu sudeći, biti znatno niži od onoga koji joj je prije odredila ‘trojka’, opet zahtjev koji je od početka postavljala. Plaće u javnom sektoru neće dalje padati, kao ni mirovine, ali oba će sustava biti reorganizirana tako da postojeći resursi budu učinkovitiji.

Opći je dojam da su Grci odustali od nekih položaja, ali i da su uspjeli osigurati dodatno financiranje uza znatno ublaženje dosadašnjih uvjeta, što je, uostalom, i bio glavni cilj. Otpis dijela duga nikad nije bio realan zahtjev, nego maksimalistička pozicija prije početka pregovora; osjetno blazi uvjeti bili su odvijek ono čemu je Siriza težila. Prvotni tekst predan preko vikenda u EU su ocijenili nejasnim i općenitim, ali čini se da ni drugi, predan u ponedjeljak i odobren u utorak, nije pretjerano konkretni i ne nudi brojke koje su tražili ministri financija eurozone.

Varufakis je šefu Eurogrupe Jeroenu Dijsselbloemu poslao dokument od šest stranica u kojem se i dalje upotrebljava poprilično općenita terminologija iz koje se može iščitati volja za kompromisom u mnogim pitanjima, ali i koji ostavlja dosta prostora za drugačije tumačenje u Ateni. Najvažniji grčki zahtjevi, redom u socijalnom stanju u državi, postali su dio dogovora, a zauzvrat se nudi vjerojatno rekordno ponavljanje riječi ‘efikasnosti’ i ‘modernizacija’. Grčka će odsad sve raditi efikasnije i modernije, imajući na umu stabilnost proračuna, i to je bit dokumenta. Tri sporna pitanja, promjena PDV-a, liberalizacija tržišta rada i smanjenje mirovina, vrlo su široko i mutno dotaknuta u grčkom popisu (ne obvezuju se nigdje na traženo dizanje PDV-a, obećavaju ‘modernizaciju’ mirovinskog sustava, a za tržište rada bit će prihvaćena ‘najbolja praksa EU’). Sve u svemu, mnogo konkretnog i nisu, dakle, obećali. Iako je Schäuble tražio potpunu i bezuvjetnu predaju prošli tjedan, to se očito nije dogodilo, naprotiv. Grci su podosta izvukli iz tog dogovora, ali treba imati na umu privremenost tog rješenja koje još može naći na zapreke u sljedećim mjesecima. Još je veće pitanje što će se događati između Grčke i njezinih ‘partnera’ nakon lipnja. – Čini se kao pobjeda nove vlade, ali Europljani mogu reći da su se čvrsto držali. To u većini slučajeva dobro funkcionira – komentirao je Larry Fink, šef BlackRocka, najvećeg upravitelja investicijama na svijetu, u prošlotjednom intervjuu.