Preinake za Hrvatsku?

Ugledni njemački ekonomist Sinn pripada takozvanim ordoliberalima koji kombiniraju teoriju slobodnog tržišta sa socijalnom državom. Pobornik je koncepta da se konkurentnost postiže nižim porezima, osloncem na manje i srednje poduzetništvo, ali i nižim nadnicama i ‘fleksibilnim’ tržištem rada. Očekuje se da će sličan koncept ponuditi pri stvaranju HDZ-ova gospodarskog programa.

Gotovo urbani mit, gospodarski program HDZ-a nešto je o čemu su mnogi govorili, ali ga nitko nije vidio. Sve to promijenit će se 1. ožujka kada bi stranka, prema vlastitim najavama, trebala svekoliku javnost upoznati s tim Loch Nessom hrvatskoga političkog prostora. Malo se zna, o autentičnosti fotografija ovog fenomena nema konsenzusa stručnjaka, no neka nagađanja i podaci ipak su isplivali. Sama činjenica da je za jednog od glavnih kreatora programa odabran njemački stručnjak donekle sugerira i osnovne okvire i logiku unutar koje bi se program mogao kretati.

Na hrvatski slučaj pokušat će se, vjerojatno uz preinake zbog specifičnosti zemlje i njezine situacije, ekstrapolirati legendarni njemački model. Tako u slučaju pobjede HDZ-a i njegove desne koalicije na sljedećim parlamentarnim izborima hrvatsko gospodarstvo može računati na (još jednu) reformu poreznog sustava u smjeru smanjenja poreza prema privatnom sektoru, oslanjanje na malo i srednje poduzetništvo kao stup gospodarstva i ‘fleksibiliziranje’ tržišta rada, točka koja će svakako biti jedna od najspornijih.

Ako se bude radilo o preslici ili približnoj kopiji njemačkih reformi u tom području, Hrvatska može očekivati nominalno povećanje zaposlenosti, ali i drastičan porast takozvanih mini poslova, odnosno poplavu kratkoročnih i slabije plaćenih poslova, nerijetko uz vrlo klizno radno vrijeme. Kako je riječ o ‘mini’ poslovima, ljudi obično rade nekoliko takvih da bi postigli efekt ‘maksi’ posla. Iako je za Njemačku to značilo veliko smanjenje nezaposlenosti, za sobom je donijelo i nikad veću nezaposlenost radnog mjesta za velik broj ljudi, nizak životni standard i gubljenje svake kontrole nad planiranjem svog života. Bit reforme tržišta rada provedene u vrijeme socijaldemokratskog kancelara Gerharda Schrödera, poznate kao Hartz, strukturno je kreiranje ‘konkurentnosti’ uz veoma rigidan sustav socijalne zaštite, a u čijem je kreiranju sudjelovao i Sinn. Tako, primjerice, nakon godinu dana bez posla, bili sami za to krivi ili ne, gubite pravo na ‘klasičnu’ socijalnu naknadu i prelaze u kategoriju Nezaposlenost II u kojoj imate pravo na simboličnu naknadu od nekoliko stotina eura, ali samo ako država utvrdi da nemate nikakvih drugih izvora prihoda, situacija koju budno prati poput sokola. Drugi ‘krak’ te priče osjetno je nezgodniji za bezobraznike koji ne žele raditi – poslove koje vam država ponudi morate prihvatiti ako mislite računati na njezinu pomoć.

U praksi to često znači vrlo slabo plaćene poslove na nejasan rok, što za radnika nije baš dobro, ali je zato izvršno za poslodavca koji s pomoću toga…

Uz vrlo izglednu reformu tržišta rada više ili manje prema njemačkom uzoru, iz HDZ-a daju naslutiti još nekoliko potenza koje bi se teško moglo okarakterizirati novima ili originalnim. Na protiv, riječ je o uobičajenim reformama javne uprave i preustroju lokalne uprave i samouprave. Nikakvi detalji toga nisu poznati, pa ni misli li i koliko Karamarko rezati, što je svakako jedan od najkontinuiranih njemačkih motiva. Zasad, tvrdi, ne namjerava rezati, reforme će provoditi, ali tako da nikome ništa ne uzme, ali i da ništa zapravo ne promijeni. Neće uzimati umirovljenicima, zdravstvu, socijali ili dirati u plaće državnoj upravi, a ne namjerava ukidati ni županije. Iz nekih njegovih izjava da se zaključiti savsmi suprotno ekonomsko razmišljanje od onog koje prevladava u Njemačkoj, ali i koje je obilježilo karijeru njegova ekonomskog stratega iz Njemačke. Hans-Werner Sinn ne vjeruje u kejnezijanski koncept ekonomije pogonjene potrošnjom i pripada takozvanim ordoliberalima (prema akademskom časopisu ORDO) koji kombiniraju teoriju slobodnog tržišta sa socijalnom državom. Upravo je on jedan od pobornika navedenog koncepta kojim se konkurentnost postiže nižim nadnicama i ‘fleksibilnim’ tržištem rada. Još 2003. pozivao je na reforme kojima bi se oslabilo snagu kolektivnih ugovora i uvelo neplaćeno dulje radno vrijeme. Njegova razmišljanja bila su iznimno utjecajna u kreiranju reformi tijekom Schröderove vladavine. Štoviše, njegova filozofija u ovom segmentu svodi se na kritiku previškog fokusa na dodanu vrijednost njemačkog izvoza i orijentaciju na konačnu fazu proizvoda, čime se smanjuje prostor za niskokvalificirani rad.

Kad je riječ o nekim njegovim drugim razmišljanjima, zanimljivo je spomenuti stajalište o Grčkoj, državi koja je opet u središtu pozornosti europske javnosti. Sinn već nekoliko godina zagovara izlazak te zemlje iz eurozone jer, smatra, njezin deficit i javni dug jednostavno nije moguće popraviti u postojećim ograničenjima zajedničke valute.