Home / Biznis i politika / Dva šaltera

Dva šaltera

Dva šaltera zagrebačke gruntovnice, jedna fiducija i jedna intervencija uzrok su pravosudne trakavice koja traje više od deset godina. Bivša odvjetnica Jerina Malešević, prevarena svojedobno pri kupnji stana, iz protesta je napustila odvjetništvo i tužila državu, u čemu je zastupa 61 odvjetnik.

Sudac Građanskog odjela Vrhovnog suda Duro Sessa vjerojatno nije ni slušao kakav si teret stavlja na leđa kad je sredinom 2004. poslao požurnicu kako bi se Zvjezdana Sikirić-Assouline upisala u zemljišne knjige kao vlasnica stana u Berislavićevoj. Kupila ga je od Vladimira Debeljačkog koji je isti stan prodao i odvjetnici Jerini Malešević te skladatelju Ivici Krajaču. Prema svjedočenju referentice u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu Nade Orečić na Općinskom sudu u Velikoj Gorici, uz požurnicu je bilo navedeno da je riječ o mogućnosti prevare ili spora.

Saznavši da je prevarena, Malešević je odlučila rano ujutro otići i podnijeti zahtjev za uknjižbu i bila je prva u redu. Zakonski je određeno da u takvim slučajevima onaj tko prvi podnese zahtjev ima prvenstvo. No budući da u Zemljišnoknjižnom odjelu rade dva šaltera, bilo je dovoljno da referentica koja je zaprimila zahtjev od Malešević iz raznih razloga malo sporije radi pa se Sikirić-Assouline, čiji je odvjetnik bio na redu odmah nakon Malešević, na drugom šalteru prije upisala. I tu bi bila završena priča iako bi Malešević mogla pokrenuti spor zbog dva šaltera koja tako negiraju zakonsku odredbu o prednosti onoga koji prvi preda.

No obje su prevarene pogriješile i tu se priča zapetljava. Naime, iako im je Debeljački prodao stan, nijednom od njih troje nije rekao da je stan u fiducijarnom vlasništvu Hypo banke, tj. upisan je kao vlasništvo te banke dok Debeljački ne otplati kredit. Malešević i Sikirić-Assouline (Krajaču je Debeljački vratio novac) podnijele su zahtjev za upis u zemljišne knjige protiv Debeljačkog, a zapravo su trebale protiv Hypo banke. Novcem dobivenim prodajom stana Debeljački je otplatio kredit Hypo banci i tog dana kad je Malešević podnijela zahtjev za upis u zemljišne knjige donio joj je tabularnu izjavu Hypo banke te potpisao nove papire. Shvativši da je pogriješila u podnošenju zahtjeva, ona je odmah otišla u Zemljišnoknjižni odjel i ponovno predala zahtjev za upis u zemljišne knjige, ovaj put protiv Hypo banke, ali sa svim papirima. Debeljački je istu tabularnu izjavu odnio i Sikirić-Assouline iako to nije namjeravao. Ona ga je uspjela prilagoditi da joj izda tabularnu izjavu pa je tek nekoliko dana poslije otišla u Zemljišnoknjižni odjel.

U tom sam trenutku ja bila u prednosti, no oni su, shvativši da sam to već prije predala, umjesto novog zahtjeva samo izmijenili svoj prvi zahtjev u kojem je ona već imala prednost i pridodali su mu novu dokumentaciju. Trebalo je, zapravo, donijeti negativno rješenje za moj i njezin prvi zahtjev, a zatim razmatrati nove zahtjeve – tvrdi Malešević.

Tada glavnu ulogu preuzima Sessa, u to vrijeme predsjednik Općinskoga građanskog suda (OGS) u Zagrebu u čijem je sastavu i Zemljišnoknjižni odjel. Poslao je požurnicu sugeriravši da je ovdje moguća prevara ili potencijalni spor.

Sessu smo pitali zašto je Sikirić-Assouline imala prednost, ali nije nam odgovorio. Ako je Sessa kao razlog za požurivanje rješavanja predmeta naveo mogućnost prevare ili sudskog spora, postavlja se pitanje, na što upozorava i Malešević, nije li to bio razlog da se obustavi postupak i pokrenu radnje koje će utvrditi ima li prevare. Referentica koja je radila na tom predmetu bila je Nada Orečić, a rješenje u korist Sikirić-Assouline tada je potpisala sutkinja OGS-a Jasminka Pavković. Malešević je uputila predstavku upravo Sessi kao predsjedniku Suda. – Odgovorio mi je da su predmeti spojeni, što je protivno svim činjenicama u spisu i nezakonito. Nije obrazložio nijedan žalbeni navod iako je bilo sedam bitnih povreda u postupku, što je bila njegova dužnost. Navodi se jedan jedini propis na koji se nisam ni pozivala. Riječ je o odredbi Zakona o zemljišnim knjigama kojim se omogućuje da Sikirić-Assouline može naknadno sama dostaviti ispravu. Nije sporno da svatko može naknadno dostaviti ispravu. Osnovna je dužnost suda obrazložiti koja je isprava predana, kojeg je datuma, kad je predana i na koji prijedlog – tvrdi Malešević.

Zbog toga je odlučila tužiti državu Hrvatsku na OGS-u u Zagrebu. Sutkinja tog suda donijela je rješenje da se na ročištu naslušaju Đuro Sessa i Jasmina Pavković. Sessa je tada već bio prešao u Županijski sud u Zagrebu, a Pavković je prebačena na Gradanski odjel Županijskog suda u Velikoj Gorici. Upravo zbog sukoba interesa, da bi se izbjegao Sessin utjecaj, Vrhovni sud odlučio je da se predmet prebaci na Općinski sud u Veliku Goricu sa svim spisima i rješnjima. Predmet je preuzela sutkinja Jelena Rajić koja je u lipnju 2013. odbila tužbu Maleševićeva protiv države.

Bode u oči da sutkinja Rajić nije pozvala za svjedoke Sessu i Pavković iako je već zagrebački sud donio takvo rješenje i usprkos opetovanim inzistiranjima Maleševića da se oni naslušaju kao svjedoci. Razlog je vjerojatno u tome što je Pavković sutkinja na velikogoričkom županijskom sudu pa je, prema tome, nadređena Rajić. Sessa je pak u međuvremenu napredovao do suca Vrhovnog suda. Sutkinja Rajić oglasila se na te, ali i na neke druge zahtjeve Jerine Malešević. Tako je, primjerice, odbila da se kopiraju navedeni zemljišno-knjižni spisi i da se upotrijebi kao dokazni materijal. Županijski sud u Velikoj Gorici nije želio komentirati sve te navode jer je u tijeku žalbeni postupak u tom sudu. Malešević pak nije optimistična jer se boji da bi na odluku o njezinoj žalbi mogla utjecati sutkinja Pavković. Ipak, iz tog suda poručuju da ‘ako na pravilnost takvih odluka suda prvoga stupnja (odbijanje saslušanja pojedinih svjedoka, odbijanje kopiranja pojedinih isprava u spisu, odbijanje prijedloga za tonsko snimanje i sl.) upire žalba tužiteljice Jerine Malešević, tada će o ispravnosti takvih odluka odlučivati vijeće ovoga višeg suda kojem je predmet dodijeljen u rađ’.

Malešević je izjavila da se u slučaj umiješao i predsjednik Vrhovnog suda RH Branko Hrvatin koji je nekoliko puta poslao dopis Općinskom sudu u Velikoj Gorici pitajući dokle je stigao predmet te koje će mjere provesti taj sud da se postupak ubrza. Malešević smatra da je upravo to bio interes Đure Sesse da se s tim napokon završi, no u odgovoru na naša pitanja sudac Hrvatin obrazlaže razloge zašto ga je zanimao taj slučaj. Navodi da je sredinom 2007. odvjetnica Malešević podnijela zahtjev Hrvatskoj odvjetničkoj komori da je se izbriše iz članstva. Taj je zahtjev prosljeđen i Hrvatinu kao predsjedniku VS-a i to je, kaže, bio razlog da se zainteresira za taj slučaj. – To je razlog zbog kojeg sam kao najviše tijelo sudsko upravo upozorio niži sud na pritužbe stranke – odgovara Hrvatin, dodajući da je uvijek tako postupao u sličnim situacijama i pozivajući nas da to provjerimo.

Vrlo je brzo i temeljito odgovorio na naša pitanja pa treba uzeti s rezervom mogućnost da je tu bio posebno zainteresiran. Kad ovdje film unatrag, tko zna, možda se Sessa i pokajao što se uopće upuštao u takvo što. Vjerojatno je htio izići ususret uglednom profesoru s Pravnog fakulteta u Zagrebu Hrvatu Sikiriću, odnosno njegovoj sestri, misleći da je dovoljno moćan i da ga sustav štiti. No to je njegov problem. Ova priča zorno pokazuje koliko je pojedinac nemoćan protiv sustava u kojem se požurnice mogu dijeliti bez pokrića i u kojem se može manipulirati s dva šaltera u gruntovnici. Čak i ako tog pojedinca, Jerinu Malešević, u borbi protiv tog sustava solidarno zastupa čak 61 bivši kolega odvjetnik.