Home / Ostalo / Zbog nadstrešnice sam shvatio zašto investitori bježe iz Hrvatske

Zbog nadstrešnice sam shvatio zašto investitori bježe iz Hrvatske

Za gradnju obične balkonske nadstrešnice treba gomila papira i mnogo izgubljenog vremena. Nije zato ni čudno što su dvojica biznismena iz Švedske i Kanade rekla Hrvatskoj ‘zbogom’.

Htio bih na svom balkonu napraviti nadstrešnicu. Zato sam zamolio da mi u zagrebačkom nadležnom uredu kažu što sve trebam kako bih dobio građevinsku dozvolu. Ljubazna zaposlenica žurno mi je odgovorila, pa iako nije ništa kriva, u prvom sam se trenutku jako naljutio. Trebam dostaviti tri primjerka glavnog projekta koji je izradio ovlašteni inženjer arhitekture, trebam izjavu projektanta da je taj projekt u skladu s prostornim planom, dokaz pravnog interesa… Dragi čitatelju, ne da mi se ni nabrajati. Supruga mi je rekla: ‘Odustani!’

– Vidite li sada kako je tek nama poduzetnicima kad trebamo ‘izgajati’ gomilu papira za neko ulaganje – tješi me pak Stjepan Hittner kojemu sam u poduljem razgovoru ispričao svoju priču. On je meni pak ispričao dvije priče o stranim investitorima koji su nakon nekog vremena odustali od svega u Hrvatskoj.

Jedan je njegov prijatelj iz Švedske kojem nije htio navoditi ime. Vlasnik je tvrtke koja ima pogone u Kini za proizvodnju rezervnih automobilskih dijelova. Imao je prije nekoliko godina problema s reklamacijama jer dijelovi nisu bili posve ispravni pa su mu ih kupci vraćali. Shvatio je da kineski radnici nisu dovoljno obučeni za te poslove, nisu za njih ni školovani, pa je krenuo u potragu za zemljom u koju će preseliti pogone iz Kine. Budući da je inače rezervne dijelove prodavao kupcima u Europi, želio je doći u neku europsku zemlju. Obratio se prije dvije godine Hittneru da mu pomogne jer je znao da će Hrvatska uskoro postati članica EU pa je bio zainteresiran za investiranje u Bjelovaru.

– Svidjele su mu se mogućnosti, pogotovo kad je saznao da imamo metalske škole i da odande uz dodatnu obuku može regrutirati radnu snagu – priča Hittner.

Drugi je primjer kanadskog poduzetnika koji je htio negdje u Hrvatskoj pokrenuti serijsku proizvodnju četiriju vrsta stolova za blagovanje. Hittneru se obratio malo poslije, kad je Hrvatska već postala članica EU, što je za njega već bio dovoljan razlog da ga zainteresira ulaganje u nju. Drugi je razlog njegova interesa bio šumsko bogatstvo naše zemlje.

Obojica su, svjedoči Hittner, entuzijastično, ali i naivno došla u Hrvatsku. Bili su spremni uložiti nekoliko desetaka milijuna kuna i zaposlit niove radnike. Angažirali su i odvjetničke urede, no prvo što im se nije svidjelo bilo je to što su im i Hittner i njihovi odvjetnici rekli da je Hrvatska zemlja u kojoj gospodarstvo stoji, a propisi se svako malo mijenjaju. Ipak, odlučili su upustiti se u investiciju pa su njihovi odvjetnički timovi obilazili razne urede. Znali su da trebaju mnogo dokumentacije, ni to ih u prvi trenutak nije navelo da odustanu. No otegnulo se: godinu su dana obojica ‘ganjala’ dokumentaciju, a onda su od svega odustala. Kad je riječ o ulaganju, pretkraj prošle godine rekli su Hrvatskoj ‘zbogom’. Imali smo prednost članstva u Europskoj uniji, pristupačnu sirovinu i solidnu radnu snagu, no u tih godinu dana njihovih pokušaja pokazali smo se i kao majstori kiđanja njihovih živaca. Zato i povlačim paralelu sa svojim balkonom.

S obzirom na to da nisam poduzetnik, do sada sam mogao samo zamišljati kako je ulagačima u Hrvatsku. Ako ništa drugo, zbog jedne obične nadstrešnice sad ih još malo više razumijem. I vjerojatno ću poslušati suprugu, kao što to stalno činim, i odustati od svega.