Monističkim sustavom uglavnom se koriste inozemni osnivači ili većinski dioničari koji su se na takav ustroj naviknuli u svojoj zemlji te obiteljska dionička, odnosno zatvorena društva. Upravne odbore uvode vodeće osobe iz obitelji ili nekoga zatvorenog kruga koje žele voditi poslovanje društva, ali tako da djeluju u neposrednoj operativi, što ne mogu postići u nadzornom odboru.
Kao jedini član uprave u kompleksnoj tvrtki koja je premašila tisuću zaposlenika, a s vlastitim proizvodima prisutna je na više od 35 tržišta svijeta, osobno sam postao ‘usko grlo’ sustava – odgovara Ivo Usmanić, predsjednik Upravnog odbora JGL-a, na pitanje zašto su odlučili promijeniti upravljački sustav. Naime, smatraju da je monistički model s upravnim odborom umjesto nadzornog i uprave, primjereniji njihovim specifičnostima vezanim za fazu životnog ciklusa društva i strukturu vlasništva, kao i djelatnost i okružje u kojem posluju.
Tu su promjenu pripremali dugo i zato Usmanić vjeruje kako je dobro rješenje za JGL te da će pridonijeti boljoj realizaciji strategije dugoročnog, profitabilnog i održivog rasta tvrtke. Monistički ustroj, za razliku od do tada obveznog dualističkog sustava u kojem su uprava i nadzorni odbor odvojeni, karakterizira zajedničko vođenje poslova i nadzor te funkcionalna odvojenost od operativnog vođenja poslova.
Iako mogućnost uvođenja takvog modela upravljanja u Hrvatskoj postoji od 2008., dosad ga ima, prema podacima Visokoga trgovačkog suda, samo 21 društvo. Od toga su njih 19 dionička društva, jedan sportski d.d. te jedna pravna osoba za koju je upis propisan zakonom. Zašto je tako malo tvrtki prihvatilo novi sustav korporativnog upravljanja?
Prema mojemu mišljenju, to se i pretpostavlja. Očekivalo se da će se monističkim sustavom uglavnom koristiti inozemni osnivači ili većinski dioničari koji su se na takav ustroj naviknuli u svojoj zemlji te obiteljska dionička, odnosno zatvorena društva u kojima vodeće osobe iz obitelji ili nekoga zatvorenog kruga žele voditi poslovanje društva, ali tako da djeluju u neposrednoj operativi, što ne mogu postići u nadzornom odboru. Tu su i posebne situacije složenih sustava (društva kćeri) u kojima je katkad monistički model dobro rješenje. Takvih društava nije previše i to je razlog malog broja društava s monističkim modelom – kaže Darko Tipurić, profesor na Katedri za organizaciju i menadžment Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Monistički je ustroj, kaže Usmanić, prema svojim karakteristikama jednostavniji i transparentniji, a temeljna je vrijednost u funkcionalnoj odvojenosti vođenja i nadzora od operativnog poslovanja.