Europski makrooptimisti

Hrvatska bi morala razmisliti o drugačijem europskom financiranju dvaju najvećih projekata: LNG terminala na Krku i Pelješkog mosta.

Dok je u Bruxellesu povjerenik za financije Europske komisije Pierre Moscovici najavljivao dugoočekivani hrvatski izlazak iz recesije, na hodnicima zgrade Europske komisije optimizam nije pratio to izlaganje. U neslužbenim razgovorima s europskim dužnosnicima dobili smo dojam da su i oni zbunjeni potezima koje povlači Hrvatska, a što se pogotovo odnosi na povlačenje novca iz europskih fondova i projekte koje se trebaju financirati iz Junckerovog plana investicija vrijednog 315 milijardi eura. Poruka koja je poslana sažeto glasi: LNG na Krku i Pelješki most bolje bi financijski prošli kad bi zamijenili mjesta u fondovima. Naime, riječ se o vrlo jednostavnom problemu: LNG terminal na Krku jednostavno je predobar projekt i kao takav neće imati šanse dobiti sredstva iz Junckerovog plana. Kako nam je pojašnjeno, Junckerov plan nije namijenjen projektima koji su samoodrživi i koji mogu sami privući financije, već onima kojima je potrebna garancija da dođu u najviši investicijski razred i postanu privlačni mirovinskim i investicijskim fondovima, koji zbog zakona mogu ulagati samo u projekte s najboljom ocjenom. Još jedna stvar na koju su nas upozorili u Bruxellesu u vezi s Junckerovim planom je da će prije svega riječ biti o javno-privatnom partnerstvu jer novac iz fonda bit će dan tvrtkama koje će projekt financirati uz pomoć privatnih investitora iz financijske institucije.

Ta vijest pomalo je zatekla odgovorne za te projekte u Hrvatskoj. Iz LNG-a Hrvatska, koji je nositelj projekta, neslužbeno nam je poručeno da se još uvijek čeka odluka Europske komisije o tome koji su projekti prošli i koji će biti financirani, a ističu da je EK dao na važnosti projektu davanjem nepovratnih sredstava za izradu projektne dokumentacije. Iz Ministarstva regionalnog razvoja i europskih fondova ističu da je Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) zamišljen kao glavni instrument provedbe Investicijskog plana za Europu, a glavna mu je zadaća, osim multiplikatorskoga efekta od 15 puta, mobilizirati dodatne investicije i nove izvore financiranja novih strateških investicijskih projekata. No u Bruxellesu smjeraju investicije izvedive i bez pomoći tog fonda.

Hrvatsku prema prognozama Europske komisije očekuje rast BDP-a od 0,2 posto u 2015. godini, što bi značilo izlazak iz recesije nakon šest godina. No iza kulisa zimskih prognoza doznali smo da je u slučaju Hrvatske riječ o velikom optimizmu prognostičara. S obzirom na to da nije riječ o kompjuterskom izračunu već analitičarskoj prognozi, u hrvatskom slučaju pribjeglo se najoptimističnijoj varijanti kako bi se došlo na pozitivnu stranu. To su europski makrooptimisti napravili zato da bi se mogli pohvaliti da se prvi put nakon 2006. predviđa gospodarski rast u svim državama Unije. No Hrvatska je ostala jedina zemlja u kojoj je upotrijebljena takva optimistična prognoza, a u nekim slučajevima pribjegavalo se i pesimističnim prognozama da se ne bi očekivao preveliki rast. Velike opasnosti za promjenu na lošije u slučaju Hrvatske, ističu analitičari, zaustavljanje je reformi zbog izbora, daljnje usporavanje u privlačenju novca iz fondova EU te daljnja fiskalna konsolidacija. U korist neće ići ni slabiji pad nezaposlenosti i pad kupovne moći građana. Sve su to problemi koji bi mogli već u proljetnoj prognozi dovesti do promjene iz plusa u minus, upozoravaju analitičari Europske komisije. Kao mogućnost rasta vide jedino daljnji rast izvoza zbog oporavka najvećih hrvatskih izvoznih tržišta. Iako je teško predviđati, postoji mogućnost da i Europska komisija svoje prognoze pretvori u negativne već u sljedećoj prognozi.

Na razini Hrvatske i uz inicijativu Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova EU osnovana je ad hoc radna skupina za izradu Prijedloga hrvatskoga investicijskog plana za Investicijski plan EU. Radna skupina okupila je predstavnike nadležnih hrvatskih tijela državne uprave i institucija te je početkom veljače održala prvi sastanak na tehničkoj razini. Namjera radne skupine je do svibnja, lipnja ove godine izraditi i predložiti Vladi na donošenje Prijedlog investicijskih projekata koji bi se kandidirali za financiranje iz Europskog fonda za strateška ulaganja te učinkovit i transparentan mehanizam za kontinuirano obnavljanje popisa projekata – poručuju u Grčićevom Ministarstvu.

U Ministarstvu pojašnjavaju da donošenje Uredbe o EFSU-u predstavlja najviši prioritet na razini europskih institucija te bi do kraja lipnja 2015. godine spomenuta Uredba trebala biti donesena, a EFSU operativan drugom polovicom 2015. godine. U tijeku su rasprave i konzultacije s državama članicama o Uredbi za EFSU te se trenutačno razmatraju pitanja povezanosti novoga Fonda s postojećim europskim strukturnim i investicijskim fondovima, važnost i uloga proračuna EU, utjecaj na državne potpore, pitanje upravljanja Fondom, utjecaj država članica na upravljačku strukturu i ostalo. Konkretno, u siječnju je formirana privremena radna skupina za EFSU, čiji je mandat priprema pozicije Vijeća EU nastavno na prijedlog Europske komisije o Uredbi za EFSU. Kao i za sve države članice, u intenzivnom radu radne skupine sudjeluju dva predstavnika Hrvatske iz Stalnog predstavništva Hrvatske u Bruxellesu.

Što se tiče projekata koji će biti odobreni, za Hrvatsku ništa još nije izgubljeno. Treba istaknuti da u ovom slučaju nema štićenja država članica prema njihovoj veličini i da će se projekti dodjeljivati i ocjenjivati prema kvaliteti i vremenu pristizanja. Razlika je što u nema ograničenja u kojem se vremenu trebaju svi radovi obaviti, a napominju da nijedan euro neće prolaziti kroz državni proračun. Projekti mogu biti osmišljeni na razini države, ali će se morati osnivati nova poduzeća kako bi se mogao raditi JPP. Inače, preferirat će se strateško važni projekti za cijelu Europsku uniju te oni koji se rade na višenacionalnoj platformi. Projekti se mogu prijavljivati i dalje te će prve odluke biti donesene najranije u rujnu ove godine kada će profunkcionirati odbor osnovan pri Europskom fondu za strateška ulaganja. U njemu će biti predstavnici Europske komisije i Europske investicijske banke. Sve odluke bit će transparentne te će se realizacija projekata moći pratiti online.

Što se tiče hrvatskih projekata, najviše se spominje LNG terminal, kao primjer projekta koji se može sâm financirati, a smatraju i da bi Pelješki most mogao biti odličan projekt. Tako bi se gradnja prebacila na privatnog partnera koji bi imao koncesiju na most, a Hrvatska ne bi imala probleme koje ima s autocestama, čije dugove ne može servisirati. Iako je Pelješki most prijavljen za strukturne fondove, preporuka je da ga se prijavi i za Junckerov investicijski plan jer su uvjeti bolji. Posebno se to tiče pravila povlačenja sredstava iz Europskih fondova u tri godine od početka projekta.

Hrvatska slovi kao najgora u Europi u svim procedurama. U to smo se ovih dana i sami uvjerili u Bruxelles. Na službenoj razini još je sve u rukavicama, ali dužnosnici Komisije ‘u offu’ imaju još više i još oštrijih primjedbi. U to se uklapaju i upozorenja koja stižu s margina zimskih predviđanja. Hrvatski sustav javne nabave ocjenjuje se kao jedan od najsporijih u Europi i zbog toga bi mogli biti ugroženi povlačenje sredstava i investicije. Kod Pelješkog mosta to bi moglo prouzročiti velikim gubicima u sufinanciranju, što bi morala podmiriti Hrvatska. S tom ocjenom slažu se i neki hrvatski europarlamentarci, od kojih se može čuti razmišljanje da se sustav javne nabave mora ubrzati kako bi se sredstva povlačila.

Broj projekata i njihova kvaliteta za Hrvatsku jako su dobri, ali iako smo očekivali veću apsorpciju, ove je godine neće biti. Tako da će te investicije imati veći utjecaj na rast BDP-a sljedeće godine umjesto ove. Hrvatskoj prijeti opasnost da probije rokove i izgubi sredstva, a nitko ne želi da se to dogodi – rekao nam je izvor iz Europske komisije.

U Hrvatskoj broj projekata raste iz dana u dan, a među prvima je dobivena potvrda operativnih programa. U Ministarstvu ističu da rade na poboljšanju u javnoj nabavi: – Hrvatska uistinu ima mnogo pripremljenih projekata. Primjerice, 30 projekata, vrijednosti između 10 i 220 milijuna eura, pripremljeno je ili u završnoj fazi pripreme. Za neke od projekata već su raspisani natječaji za izvođenje radova, a za neke se objava očekuje do kraja ove godine. Procesi javne nabave jedan su od ključnih elemenata uspješne provedbe projekata, tj. stvaranja osnove za učinkovitu provedbu i dostizanje ciljeva projekata. S druge strane, temeljni preduvjet za učinkovito provedenu javnu nabavu dobro je pripremljena natječajna dokumentacija. U tom smislu jačaju se kapaciteti naručitelja primarno dodatnom edukacijom, odgovornim tijelom kao pomoć naručiteljima pripremaju i stavljaju na raspolaganje obrasce za javnu nabavu tj. natječajnu dokumentaciju te provode tzv. ex ante kontrolu dokumentacije za javnu nabavu – rekli su.

Također, pred osnivanjem je mreža koordinatora za javnu nabavu u tijelima državne uprave i javnim tijelima, koja će biti platforma za otvaranje svih relevantnih pitanja vezanih uz javnu nabavu, posebice u kontekstu projekata koji se sufinanciraju sredstvima EU.

Europska komisija upoznata je sa svim spomenutim aktivnostima i daje podršku u njihovoj provedbi. Potkraj veljače službe Europske komisije u Hrvatskoj organiziraju seminar na temu javne nabave kao i bilateralne sastanke s tijelima u sustavu upravljanja fondovima EU. Te aktivnosti dio su ukupnih nastojanja EK u svim državama članicama u smjeru jačanja kapaciteta za pravovremenu i regularnu provedbu procesa javne nabave, a s obzirom na činjenicu da je u zemljama članicama javna nabava općenito identificirana kao izazov te često i povod financijskim korekcijama – dodaju iz Ministarstva regionalnog razvoja.

Vrijeme polako curi i ako želimo da hrvatski BDP raste zahvaljujući i kapitalnim investicijama koje bi imale dugoročan utjecaj, odgovorni moraju što prije donijeti odluke kako bi oba projekta dobila sredstva EU. Ovako kako stvari stoje LNG bi mogao ostati bez eura pomoći jer je predobar za Junckerove kriterije. Tako bi ostao prepušten umješnosti Vlade da nađe strateške partnere i ulagače, ali država nikako da pronađe pravog investitora.