Home / Edukacija i eventi / Tjedan u brojkama

Tjedan u brojkama

Ovaj četvrtak mogao bi imati dalekosežne posljedice za hrvatsku političku scenu. Od tog dana već drhte Vesna Pusić i Mirela Holy, Milan Bandić i Radimir Čačić, Ivan Vilibor Sinčić i Darinko Kosor, kao i predstavnici svih drugih malih i još manjih stranaka, kojima je svejedno s kim su, samo ako otrgnu veću ili šćipnu bar manju mrvu vlasti. Drhte i penzići, sindikalci i predstavnici manjina, koji funkcioniraju po sličnom uhljebiteljskom principu. Mornarov voditelj ekspertnog tima za kurikularnu reformu školstva Boris Jokić saborskom će Odbor za obrazovanje predložiti da se obrazovanje postavi kao nacionalno dobro lišeno stranačkog i ideološkog interesa. Tako bi i reforma započeta uoči izbora dobila šansu da se nastavi i provede bez obzira na izborne rezultate.

Kako baš ne vjerujem u slučajnosti, mislim da takva ponuda nije slučajna, kao što nisu slučajne ni dobromajne reakcije iz HDZ-a. Imaju oni, doduše, pokuši žalac na račun vlasti, trebat će tu još mnogo mukotrpnih pregovora, ali grudica velike koalicije polako se zakotrljala. Doduše, prava koalicija još je daleko, ali jučer Sinčić, danas Siriza, sutra vjerojatno Podemos približavaju stajališta donedavno nepomirljivih opcija. Školstvo je, očito, izabrano kao dobar lakmus za buduće ‘projektno koaliranje’. Što god pisalo u reformi, neće imati posljedice istog časa, a područje je dovoljno ideološki izazovno za treniranje dogovaranja.

Za početak bi bilo dovoljno da se obje stranke obavežu na porast izdvajanja za školstvo i znanost. To bi mogao biti temelj i za ozbiljnije pregovore – o poreznoj politici, teritorijalnom ustroju, neefikasnoj administraciji… Istina, male su šanse za uspjeh takvih dogovora, ali vrijedi pokušati. A ako ne uspije, neće biti velike štete – u sve to ionako (još) nisu upetljani prvi stranački ešalon.

Vijest o političaru u zatvoru danas i nije neka. Pa je tako gotovo nezapaženo prošlo da je minister Miljenić u utorkov završio u Lepoglavi. I to s Josipom Kregarom i cijelim saborskim Odborom za pravosuđe. U zatvoru ih nisu zadržali, nego je ondje održana sjednica Odbora. Ministar je zadovoljan: u tri godine smanjen je broj zatvorenika – s 5200 na 3663, a kapaciteti su podignuti na 3900 mjesta. Dakle, sustav je praktično izbalansiran i ne bi ga trebalo izbacivati iz balansa samostalnim akcijama. A kadrovskim balansiranjem ovih se dana bavi državni odvjetnik.

Između politike i ugostiteljstva postoji čvrsta pravosudna veza. Vodeće strukture dvaju bogatih gradova upravo su na meti istražitelja zbog navodnog pogodovanja ugostiteljima. Uskok istražuje Bandićev dečke zbog dodjele koncesija za šator na Jelačić-placu i Bundekfest. Šator je donio (ne- komu) četiri milijuna kuna, a i Bundek broji milijunski iznos. Istodobno tužiteljstvo sumnja da je Vlahušićev dubrovački ‘deal’ s iznajmljivanjem Revelina ‘težak’ dva milijuna kuna. Dok ‘institucije rade svoj posao’, Bandić i Vlahušić pripremaju se za izbore. Bandića nisu pokolebale ni istraga ni suspenzija, a Vlahušić se sprema na nove izbore unatoč tome što je Vrhovni sud upravo potvrdio njegovu krivnju u aferi Vićan. Doduše, kazna mu je smanjena pa je fasovao samo uvjetnu. Taman da može na izbore. No bude li pravomoćno kažnjen i za Revelin, gdje je također u igri zloupotreba položaja, morat će u zatvor, pa makar 8. ožujka opet bude izabran.

Kad sam na naslovnici Večernjaka vidio da je Hrvatska na udaru kaste zelenih bundžija, sjetio sam se Liderova istraživanja o zelenom terorizmu iz 2012. Što se (nije) promijenilo? Na obje su liste projekata koje zaustavljaju zeleni HE Omla i TE Plomin C. Danas su ondje i TE Ploče, odlagalište otpada Maršićina, hotel Palace, proširenje marine u Dubrovniku, istraživanje nafta i plina u Jadranu. Podsjetimo na još neke točke iz našeg istraživanja koje su i danas dio zimzelena teroričkog pokreta: golfište na Srđu, Jakuševac i LNG.