Zakonsko propisivanje zapošljavanja tri posto invalida izaziva paniku kod većine poslodavaca. Sada traže invalide i nagovaraju zaposlenike da si ‘zrihtaju invaliditet’ kako bi izbjegli plaćanje kazne za neispunjavanje te obveze. Hrvatska pošta to neće moći, pa će plaćati skoro milijun kuna na godinu. No ima i onih – poput Ine i HEP-a – koji će od države povući novac jer zapošljavaju više od tri posto invalida.
U vrijeme žestoke krize i sa skoro 330 tisuća zdravih nezaposlenih osoba pri Zavodu za zapošljavanje, zakon Miranda Mrsića nije mogao stići u lošije vrijeme.
Zakonska obveza kojom od 1. siječnja 2015. godine hrvatski poslodavci s više od 20 zaposlenih moraju zaposliti tri posto osoba s invaliditetom (OSI) od ukupnog broja zaposlenih ili plaćati 900 kuna na mjesec za svaku nezaposlenu invalidnu osobu, podigla je popriličnu prašinu, kako u široj javnosti, tako i na hrvatskoj poslovnoj sceni. Iako je riječ o moralnoj obvezi države, koja je još 2007. godine potpisala i ratificirala UN-ovu Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, većina poslodavaca smatra da je novim Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, u režiji Ministarstva rada i mirovinskog sustava, država svoje obveze prebacila na teret gospodarstva. Konkretno, trgovački lanac Billa zakonski mora zaposliti 60 OSI-ja, a trenutačno ih ima 20-ak, od kojih je 10 službeno odobrio HZMO. Ako ih ne zaposli još 50, od 28. veljače morat će na mjesec plaćati 900 kuna po nezaposlenoj osobi, odnosno 540 tisuća kuna na godinu na poseban račun u državni pro-račun, s kojeg će država navodno poticati daljnje zapošljavanje invalida. Takav udarac mnoge će tvrtke, koje ionako žive u mantri rezanja troškova, teško podnijeti.
U osnovi to je dobar zakon, međutim, određivanje obveze zapošljavanja u paušalnoj kvoti od tri posto čini ga neizvedivim za velike tvrtke te se dovodi u pitanje svršnost i kvalitetna provedivost. Nadležne državne institucije nisu se dovoljno aktivno uključile u savjetovanju i provođenju politike zapošljavanja osoba s invaliditetom, već se problem pokušava riješiti novčanim kaznama poslodavcima koji ne mogu ispuniti traženu kvotu – komentiraju u Billi.
Hrvatska pošta ima 9297 radnika, od čega su dva posto osobe s invaliditetom. Da bi se ispunila zakonski predviđena kvota, trebala bi imati tri posto, ali to u ovom trenutku nije moguće, s obzirom na to da se u posljednje dvije godine tvrtka restrukturirala te smanjila ukupan broj djelatnika.
– Stavku zapošljavanja osoba s invaliditetom postavljamo u maksimalnom broju, ali činjenica je da za najveći dio radnih mjesta moramo imati radnike s izvršnim psihofizičkim sposobnostima, koji rade na terenskoj dostavi i šalterima. Na navedenim radnim mjestima na godinu zaprimamo i određen broj rješenja HZMO-a (oko 50 na godišnjoj razini) za postojeće radnike kojima je priznat djelomičan gubitak radne sposobnosti i dužni smo ih premjestiti na druge poslove. Taj broj radnika ne ulazi u navedeni postotak osoba s invaliditetom, ali dodatno otežava mogućnost da se poštuju propisane kvote. U HP-u u ovom trenutku nema mjesta za otvaranje radnih mjesta uopće pa tako i za osobe s invaliditetom, plaćat ćemo novčanu naknadu – kažu u HP-u.
Andrei Alilović, direktor prerađivačke tvrtke Valipile, spreman je prihvatiti svoj dio odgovornosti, međutim, ne zna gdje bi zaposlio osobe s invaliditetom jer je u njegovoj tvrtki najveći dio posla iznimno fizički zahtjevan.
– Volio bih da mi netko od stručnjaka koji su pisali Zakon objasni na koje bih radno mjesto trebao zaposliti osobu s invaliditetom. Jako pazimo na svoje troškove te na mnogo radnih mjesta zapošljavamo ljude koji su polivalentni i koji mogu odrađivati više poslova. Ti su poslovi najčešće podrazumijevaju čestu promjenu lokacije, težak fizički rad ili visoku razinu stručnosti i iskustva. U ovom trenutku trebali bismo zaposliti 15 osoba s invaliditetom kako bismo ispunili propisanu kvotu. S obzirom na to da to ne možemo učiniti, godišnja naknada iznosit će 163 tisuće kuna. Na naše natječaje nikada se ne javljaju osobe s invaliditetom pa pretpostavljamo da ih prvo moramo pronaći. To netko mora i odraditi pa bismo za početak morali zaposliti nekoliko stručnjaka za pronalaženje kadrova. Ali evo, došli smo do jedne pozitivne strane tog zakona, dodatno bismo zapošljavali – komentira Alilović.
Željko Pavlin, direktor HS Produkta, u komentarju nije ništa blaži. – Zakon nije usuglašen sa Zakonom o zaštiti na radu. Na 95 posto radnih mjesta naši radnici moraju imati propisanu zdravstvenu sposobnost i bilo bi protuzakonito da na ta radna mjesta zaposlimo invalide, što je primjer kontradiktornosti dvaju zakona. Kako će se ponašati inspekcija u tim slučajevima? Ako ne zaposlimo nametnuti broj invalida, morat ćemo plaćati kazne, a ako ih zaposlimo, kaznit će nas jer neće zdravstvenim stanjem moći ispuniti uvjete radnih mjesta. Kadrovska služba detaljno proučava Pravilnik i još uvijek dvoji što učiniti. Zatražili smo stručno tumačenje od nadležnog ministarstva, a odgovor još čekamo – objašnjava Pavlin.
Oprezno Zakon provodi Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koji nadzire kvote zaposlenih i zamjenske kvote. Ravnateljica Zavoda Lidija Hrastić-Novak kaže da poslodavci koji nemaju mogućnost zapošljavanja OSI-ja imaju razne druge mogućnosti u obliku zamjenskih kvota. Jedna od njih je i suradnja s institucijama poput zaštitnih radionica u kojima rade invalidi. Osobiti interes poslodavci iskazuju za sklapanje poslovnih ugovora za nabavku artikala kojima se koriste u svojoj redovnoj djelatnosti (radna odjeća, tekstilni proizvodi, tiskarske djelatnosti, namještaj, drvena galanterija, čokolade i sl). U Hrvatskoj postoji 15-ak takvih radionica poput URIHO-a, Lade Zagreb, Tekopa, Desa, Hedone, koje se bave proizvodnjom i već surađuju s gospodarskim subjektima.