Home / Biznis i politika / OBAMIN PRORAČUN Više potrošnje, manje štednje, više socijale i razvoja na račun bogatih

OBAMIN PRORAČUN Više potrošnje, manje štednje, više socijale i razvoja na račun bogatih

Američki predsjednik u Kongres je poslao svoj prijedlog saveznog proračuna za sljedeću godinu ‘teškog’ četiri bilijuna dolara. Između ostalog, predložio je veću potrošnju za infrastrukturu i vojsku, a novac namjerava namaknuti i oporezivanjem američkih kompanija izvan SAD-a. Reakcije su burne.

Ljubičarski političari svijeta nekako su se, čini se, u posljednje vrijeme sjetili svoje osnovne političke platforme, pa tako i američki predsjednik Barack Obama, iako, istini za volju, izborne godine znaju imati taj efekt na njih. Obama je na polovici drugog i posljednjeg mandata, što mu daje širu manevarski prostor zato što ne mora ganjati sljedeći mandat za sebe, ali zato tijekom sljedećih godinu dana mora pokušati osigurati svojoj stranci priliku za ostanak u Bijeloj kući. U Kongres je stoga poslao svoj prijedlog saveznog proračuna za sljedeću godinu teškog četiri bilijuna dolara, čija je nit vodila još snažnije okretanje potrošnji i paralelno smanjenje utjecaja politika štednje, što je Ameriku učinilo i pomalo neočekivanim saveznikom nove grčke vlade. Da ‘razumijevanje’ ide dalje od sličnog promišljanja politike postalo je jasno nakon što je Obama prilično jasno izrazio potporu grčkom razmišljanju u razgovoru za CNN nedavno.

Predložio je veću potrošnju na infrastrukturu i vojsku, a novac namjerava namaknuti zatvaranjem ‘poreznih rupa’ i jednokratnim oporezivanjem ogromnih zaliha novca američkih kompanija izvan SAD-a. Potezi koje su mnogi njegovi birači odavno očekivali, ali uz veliko pitanje koliko toga će preživjeti na tezanje s oporbenim republikancima. Načelno, predsjednik želi ukinuti automatsko rezanje proračuna dogovoreno s republikancima 2011. i po većati proračun za sedam posto u odnosu na spomenuti dogovor, s tim da bi proračunski deficit sada iznosio oko 474 milijarde dolara. Premda je nominalno riječ o daljnjem rastu javnog duga, taj proračunski manjak iznosio bi 2,5 posto BDP-a i nalazio se u okviru održivosti, odnosno dugo ročno bi počeo smanjivati enormni javni dug SAD-a, trenutačno na 18,1 bilijuna dolara.

Isto tako, deficit bi u desetogodišnjem razdoblju bio smanjen za 1,8 bilijuna dolara.

Unutar predloženog proračuna, 478 milijardi dolara namijenjeno je velikim javnim radovima, nešto u stilu legendarnog ‘New Deal’, čime bi se obnovila oronula američka infrastruktura i to uz izravnu pomoć gotovinske zalihe skrivene na računima u inozemstvu. Točnije, Amerika bi s 14 posto jednokratno oporezivala prekomorsku dobit svojih poduzeća (oko 2,1 bilijun dolara ukupno) i s 19 posto buduću zaradu u inozemstvu, čime bi prema procjenama proračun pri kupio oko 238 milijardi dolara. Američke kompanije trenutačno plaćaju ili vrlo mali ili nikakav porez na dobit ostvarenu i zadržanu vani sve dok nije vraćena natrag u Ameriku, a najviše pogođene tim porezom bile bi kompanije u farmaceutskom i tehnološkom sektoru. Taj prijedlog posebno je sporan za mnoge, a interesantno, navukao je kritike ‘s obje strane ograde’, odnosno i korporativnih lobista i udruženja rada poput najvećega sindikalnog udruženja AFL-CIO-a.

Kad je riječ o popravljanju našega namještenog poreznog sustava, prijedlozi predsjednika Obame ne podudaraju se s njegovom retorikom. Ovakav kakav je sada, proračun ne zadovoljava jednojednostavno pravilo: naš porezni sustav ne bi smio poticati korporacije na premještanje poslova ili profit izvan zemlje – izjavio je predsjednik udruženja Richard Trumka.

Radovi na mostovima, cestama i javnom prijevozu trajali bi idućih šest godina i sasvim sigurno usrećili mnoge američke obitelji kojima treba posao. Osim toga prijedlog predviđa dizanje poreza na kapitalnu dobit i dividende sa sadašnjih 23,8 na 28 posto uza zatvaranje cijelog niza ‘poreznih rupa’ koje su išle u korist bogatih pojedinaca i velikih korporacija.

Dok bi bogatima napokon zatvorio rupe u zakonu zahvaljujući kojima mnogi od njih plaćaju katkad i nastrano malen porez u odnosu na siromašnije, Obama bi uveo porezne olakšice ondje gdje su potrebni i pokrenuo inicijative u skrbi za djecu, plaćenom dopustu i obrazovanju. Tako bi za brigu o djetetu uveo poreznu olakšicu do tri tisuće dolara po djetetu, povećao za 500 milijuna dolara program predškolskog razvoja, izdvojio više od tri milijarde dolara za znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku, uveo 500 dolara porezne olakšice za drugu osobu koja zarađuje u kućanstvu, izdvojio 2,2 milijarde za plaćeni dopust te osigurao 60 milijardi u deset godina za javne koledže (dvije godine školarine za studente koji ispunjavaju uvjete).

Neću prihvatiti proračun koji fiksira štednju u budućnosti. To bi bilo loše za našu sigurnost i loše za naš gospodarski rast – rekao je Obama.

Naravno, politička oporba njegov prijedlog dočekala je na nož, glatko odbacivši načelnu ideju u kreiranju proračuna i konkretne prijedloge.

No Bijela kuća nada se dogovoru o zajedničkim temama, prije svega problema infrastrukture, koju obje političke skupine smatraju zastarjelom. Vjerojatno u želji da djelomično odobrovlji političke protivnike, Obama je predložio i povećanje rashoda za vojsku, koja bi dobila 38 milijardi dolara više nego je predviđeno automatskim rezovima, još jedno područje na kojem bi mogao naći zajednički jezik s republikancima, premda tu postoje različita gledišta među republikancima. S obzirom na specifičnosti američkog sustava i trenutačni raspored snaga u zakonodavnoj vlasti, to je zaista samo prijedlog, što će na kraju od njega ostati teško je predvidjeti.

Obamini demokrati imaju većinu u Senatu, ali ne i u zastupničkom domu, a proteklih godina svi pregovori o financijskoj budućnosti Amerike između Bijele kuće i oporbe bili su iznimno teški i neplodonosni. Redoviti lijek bila su privremena rješenja kojima se omogućuje funkcioniranje države, ali bez jasnog dugoročnog plana potrošnje i zaduživanja. U tom smislu treba gledati i ovaj prijedlog proračuna, koji je sasvim očito više politički dokument, nego upotrebljav operativni program. Najizglednije je postizanje kakvog-takvog dogovora u vezi sa zahvatima u poreznom sustavu i programom obnove infrastrukture, premda je zaista riječ tek o općenitom slaganju, a na razini konkretnih prijedloga razilaženje je veliko.

Europska komisija predstavila je prošlog tjedna novi instrument ‘Udruživanje’ (Teaming instrument) u svrhu smanjivanja razlike između država članica u području istraživanja i poticanja snažnijeg ulaganja u njihovu konkurentnost. S obzirom na nekad znatne razlike u pogledu ulaganja u vrhunsko istraživanje, taj instrument u okviru programa Horizont 2020 smjera poboljšati kvalitetu istraživanja i potaknuti veći gospodarski rast. U početnoj fazi sredstva će dobiti 31 projekt od prijavljenih 169, unutar kojih će biti pripremljeni operativni planovi za stvaranje Centara za izvršnost u suradnji s vrhunskim istraživačkim institucijama iz cijele Europe, s time da će u realizaciji sudjelovati i nacionalna ili regionalna tijela. Ukupna vrijednost prve faze je 14,5 milijuna eura, a svaki projekt može računati s maksimalno 500 tisuća eura.

Nakon prve faze, u kojoj se financira razvoj ‘poslovnog plana’ za stvaranje centra izvršnosti, bira se do deset centara za daljnju financijsku potporu realizaciji centra. Predviđeni proračun za drugu fazu iznosi 87 milijuna eura, s tim da postoji mogućnost sinergije s fondovima iz Kohezijske politike EU, kojima se isto može koristiti u stvaranju centara i nabavku velike opreme. Isto tako, Horizont 2020 raspolaže s oko 800 milijuna eura za jačanje suradnje država članica sa slabim istraživačkim sektorom.

Među navedenim projektima nema nijednoga hrvatskog, ali su zato jedan iz Srbije, iz područja sigurnosti hrane i održive poljoprivrede, kao i dva iz Slovenije (medicinske inovacije i obnovljivi materijali). Centar za izvršnost, prema pravilima natječaja, treba biti uspostavljen ili u državi članici ili povezanoj državi koja je ispod 70 posto europskog prosjeka u području istraživačke izvršnosti.

Indikator izvršnosti u obzir uzima efekte nacionalnih i europskih politika u modernizaciji istraživačkih institucija, vitalnost istraživačkog okoliša i kvalitetu istraživačkih ‘proizvoda’, kako u osnovnom, tako i primijenjenom istraživanju. Riječ je o četiri parametra: udio visoko citiranih publikacija u svim publikacijama, pri čemu barem jedan autor dolazi iz dane zemlje, broj vrhunskih znanstvenih sveučilišta i javnih istraživačkih organizacija u zemlji podijeljeno s milijun stanovnika, aplikacije za patente podijeljeno s milijun stanovnika te ukupna vrijednost primljenih ERC (Europsko istraživačko vijeće) stipendija podijeljeno s istraživanjem i razvojem u okviru visokog obrazovanja ili vladinog sektora. Načelno, pak, u obzir za taj instrument dolaze članice koje su u Uniju ušle nakon 2004. plus Portugal i Luksemburg, kao i osam država povezanih s EU-programom Horizont 2020. Žiri koji bira projekte sastoji se od nezavisnih stručnjaka koji se pri odabiru služe standardiziranim procedurama u okviru Horizonta 2020.