Predizborne dionice HEP-a

Ovo je nastavak prošlotjedne priče o Hrvatskoj koja puca popola po sve više šavova. Najnovija je podjela na Pantovčak i Visoku. Ekspresni Vladin dekret o selidbi Predsjedničkog ureda (uz još brži Josipovićev početak selidbe) već punih tjedan izaziva najtežu artiljeriju obiju strana. S jedne strane Milanović je kriv jer, eto, namjerno dezavuira novu predsjednicu i pokazuje mišiću. Druga strana odgovara da je Kolinda Grabar Kitarović samo dobila ono što je jasno i glasno tražila u predizbornoj kampanji. Sve, naravno, nije crno-bijelo (odnosno plavo-crveno). Milanovićev potez jasna je provokacija, ali kako da Kolinda sad pogazi predizborna obećanja o selidbi u Visoku ‘čim prije to bolje’. Izvor cijele priče nije ni u skromnosti, ni u novcu, ni u sigurnosnom aspektu. Glavni problem ipak je u olako danim predizbornim obećanjima. Odluka o adresi Predsjedničkog ureda samo je jedna od brojnih stavki kojima se mahalo u kampanji. Prava je šteta što Hrvatska nema nezavisno tijelo koje bi nadziralo izbore s aspekta izvodljivosti obećanog. Taj svojevrsni izborni ombudsman upozoravao bi – kad to već ne čini Državno izborno povjerenstvo – koje su ovlasti predsjednika (saborskih zastupnika, župana, gradonačelnika ili općinskih načelnika) te kad kandidati svojim obećanjima izlaze iz ustavnopravnih okvira i obećavaju nemoguće. Bio bi svojevrsni filtr za populističke zahtjeve i prijedloge koji su u suprotnosti sa zakonima na svim razinama. Ovako, Milanović je donio odluku iz svoje nadležnosti. Nova predsjednica može je samo prihvatiti. U suprotnom, zatraži li povratak na luksuzniji Pantovčak, ispala bi nevjerodostojna, prema onoj ‘titoističkoj’: Što su dalje izbori i laži, Pantovčak je miliji i draži. Šah-mat!

Milanović nastavlja predizbornu kampanju koju je otvorio otpisom dugova dužnicima, a nastavio zamrzavanjem tečaja švicarca. Sad je na redu IPO HEP-a. Već u svibnju Vlada bi mogla odlučiti hoće li dionice HEP-a ponuditi građanima, braniteljima i mirovinskim fondovima u inicijalnoj javnoj ponudi. Šef DUUDI-ja Mladen Pejnović izjavio je da se već traži i konzultant za cijelu operaciju. Mora se priznati da su ti potezi logično postavljeni: prvi je potez za najsrošašnije, drugi za srednji sloj koji si je riješio stambeno pitanje, a treći za one koji i danas imaju višak love. Podsjetimo, s ‘narodnim dionicama’ Ine (2006.) i HT-a (2007.) Sanader je na izborima 2008. pobijedio upravo Milanovića. Eto kako se ući na vlastitim porazima.

Ovih se dana rasplići još jedna afera s pranjem novca. Najkraće rečeno, novac za radove na.

Europska komisija dala je zeleno svjetlo za pomoć nezaposlenim novinarima. Priprema se 8,7 milijuna eura za 1600 novinara i drugih medijskih djelatnika otpuštenih u recesiji. Riječ je o Grčkoj, koja ima jednoga nezaposlenog medijskog djelatnika na svakih 6690 stanovnika. Hrvatska ima 800 nezaposlenih novinara, što znači jedan novinar na svakih 5250 stanovnika. Kad bi Hrvatska imala agilniju vlast – novinarsku i (ti) državnu, koja bi samo spomenula mogućnost da ne vrati dugove, ili bi makar ‘razapela šator’ u Bruxellesu, vjerojatno bi i naši nezaposleni kolege dobili djelić od 5400 eura, koliko će vjerojatno zapasti svakoga grčkog nezaposlenog novinarima.

Već je puna godina prohijalja od zapamćene Grčićeva izjava o kompliciranom softveru koji je skrivio devetomjesečno kašnjenje u povlačenju milijarde kuna iz fondova EU. (Ne)povlačenje love iz Bruxellesa od tada je neraspetljani gorički čvor hrvatske politike. HDZ proziva Vlada, a Vlada optužuje HDZ da je loše pripremio cijeli posao. Nažalost, u pravu su, čini se, i jedni i drugi. Stranački uhljebi nesposobni su za ozbiljni posao s Bruxellesom, koji štedi na Hrvatskoj bez obzira na to tko je na vlasti. Pouku izvucite sami.