Špekulantska raspodjela drvne sirovine odbija velike strane ulagače

Došao sam u Hrvatsku još 1982. godine u potrazi za sirovinom. Od tada smo rasli i razvijali poslovanje. Napokon mogu reći da smo uspjeli i vrlo sam ponosan na ono gdje smo danas. Ovdje smo jer vjerujemo u Hrvatsku i u ovaj posao, a akvizicije smo napravili prije svega zato što je Hrvatska bila strateško mjesto za sirovinu. No, kako vrijeme prolazi, svake se godine trudimo sve više ići u smjeru gotovog proizvoda kako bismo imali višu dodanu vrijednost i viši stupanj finalizacije. Prošle smo godine ostvarili 31 milijun eura prometa u hrvatskoj grupi, a ove nam je godine cilj 35 milijuna eura i to je poslovni plan koji smo dali svojim suradnicima. Uvjerem sam da ćemo ga ispuniti. Ne krijem, ipak, da imamo dosta problema pri nabavi sirovine.

Vaša posljednja investicija kupnja je Drvne industrije Čazma. Riječ je o poduzeću koje je prošlo predstečajnu nagodbu. Zašto ste se odlučili na tu kupnju? U našoj je grupi nedostajala tvrtka koja proizvodi namještaj i to smo dobili s DI Čazmom. Tom akvizicijom zaokružujemo priču Florian grupe te se tako sve više bližavamo namještaju i dizajnu. Drago mi je da sam upoznao hrvatske dizajnere i arhitekte, koji nemaju što za vidjeti talijanskim kolegama.

Upoznali ste se sa situacijom, kakvi su vaši planovi? Što planirate napraviti da bi DI Čazma poslovala uspješno? Kad se ulazi u takav posao, važne su tri stvari: treba imati jasnu ideju što s takvim poduzećem napraviti, zatim kapital jer bez svježeg se kapitala ništa ne može pomaknuti i na kraju treba promijeniti stari sustav poslovanja. To je formula za spas velikog dijela hrvatskih drvoprerađivačkih poduzeća.

Koliko se poslovanje u Hrvatskoj razlikuje od onog u drugim zemljama u kojima posluje? Je li u Hrvatskoj teže poslovati i s kojom biste zemljom usporedili uvjete? Hrvatska dosta sliči Italiji, sustav je više-manje isti. Naravno, Hrvatska nije anglosaksonska zemlja, a moramo priznati da je anglosaksonski sustav najjednostavniji i pruža mogućnost da mnogo lakše radi. Pokušavamo naći sustave uz pomoć kojih ćemo poslovati bolje od drugih. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju donio je dosta koristi. Olakšano je poslovanje što se tiče carine, valute, sustava koji olakšavaju posao, prijevoz i ostalo. Kad će Hrvatska izaći iz krize, treba još vidjeti. Vidi mo situaciju u Grčkoj, pa i u Italiji, to nije lako. Srećom, naša grupa radi s cijelim svijetom, s važnim zemljama kao što su Njemačka, Engleska, Francuska, Amerika i uspjeli smo naći pravu ravnotežu kako bismo distribuirali svoju sirovinu i proizvod. Smatram da bilo kojem poduzetniku koji ima jasne ideje i mogućnost da investira Hrvatska pruža sve potrebno da to učini. Naravno da je sve teže, tržište je sve kompetitivnije i treba znati gdje se želi doći i što se želi napraviti.

Iznimno ste tražen investitor u Hrvatskoj. Kako to da ste se odlučili na kupnju DI Čazme, a ne za neku kompaniju koja dobro posluje i čije bi saniranje zahtijevalo mnogo manje truda? Mnogo je bolje kupiti tvrtku koja dobro posluje – stoji više, ali je potrebno mnogo manje energije da se uklopila u sustav i poslovala još bolje. Što se tiče akvizicije DI Čazme nakon prolaska predstečajne nagodbe, bili smo spremni kupiti je bez obzira kako predstečajna završi. Naravno da bi bilo lakše da nije bila opterećena problemima, ali odvagnuli smo sve što ulažemo i što možemo dobiti i procijenili da je to dobro uložen novac. Procjenjujemo više novih mogućih akvizija. Danas u Hrvatskoj, nažalost, svi drvoprerađivači imaju veliki problem nabavke sirovine. Najveća komparativna prednost hrvatskih drvoprerađivača i ujedno najveća prilika za razvoj drvoprerađivačke industrije nalazi se u drvenoj sirovini koju Hrvatska posjeduje. Rado ćemo širiti svoje poslovanje na ovom teritoriju, očuvati stotine radnih mjesta, stvoriti nova, i to ne samo mi, nego i drugi veliki inozemni subjekti iz sektora. Da bi se to ostvarilo, pravila o mogućnosti kupnje sirovine moraju se bitno promijeniti. Naime, razvoj finalne proizvodnje, kao što je industrija namještaja ili podova, u visokorazvijenim ekonomijama potiče se potpuno drugačijim mjerama. Florian grupa u Hrvatskoj zapošljava 450 ljudi, što nije malo i rado bismo počeli taj broj. Imamo mogućnost u svojoj grupi uključiti druge tvrtke, ali problemi koje sam naveo upućuju na oprez i stalno preispitivanje prilika. Stvorili smo sustav poslovanja koji odlično funkcionira i prema tom se modelu možemo jednostavno širiti ako se problemi o kojima sam govorio pokušaju riješiti.

Spominjete probleme sa sirovinom. To se ponajprije odnosi na Hrvatske šume. Jeste li imali razgovore s vladajućima ili nekim tko bi mogao utjecati na rješenje tog problema? U istoj situaciji kao i svi ostali, moramo nažalost prihvatiti sustav podjele drvene sirovine koji nam je nametnut i prilagoditi mu se. Ponavljam, na hrvatskoj je vladi odluka gdje želi drvoprerađivačku industriju u budućnosti, koliko radnih mjesta želi sačuvati i otvoriti novih stimulirajući proizvođače poput nas na daljnje investiranje i razvoj. Ja sam na raspolaganju, spreman za suradnju, mogu mnogo pridonijeti razvoju industrije zbog svog iskustva, ali i sustava o kojem govorim. Povijedio bih, otvoren smo za svaku suradnju i dijalog, samo ne želimo da se stvara neravnoteža nego da svi imamo iste uvjete. Ono što je ispravno procijeniti će Hrvatske šume i hrvatska vlada, a naša je briga da radnicima koje zapošljavamo, sadašnjima i budućima osiguramo pristojnu egzistenciju.

Koji je vaš prijedlog sustava raspodjele sirovine? Idealan model ne postoji i uvijek će biti nezadovoljni. Šume su nacionalno bogatstvo i država treba urediti raspodjelu kako bi zaštitila to što ima. Sadašnji model prođaje trupaca više-manje u redu je, ali mi se zalažemo da se sirovina dodjeljuje onima koji uredno podmiruju obveze prema državi i dobavljačima, plaćaju radnike i imaju vlastitu proizvodnju, a ne da unajmljuju proizvodnju i rade na neke drugačije načine. Na taj bi se način eliminirali špekulanti, a oni koji dobro posluju imali bi dovoljno sirovine za svoje kapacitete. To je jedan od modela koji bi mogao biti dobar za Hrvatsku.

Za razliku od mnogih stranih investitora koji sa sobom dovede cijeli kadar iz vlastite zemlje, vi ste se u Hrvatskoj odlučili za domaći kadar. Najbliži vam je suradnik Drago Veselčić, kojem ste povjerili najveći dio posla. Zašto ste se odlučili na taj pomalo neobičan potez da Hrvatima date ključne pozicije? Kad posao dobro funkcionira s postojećim radnicima, to se ne mijenja. Ako imaš vrijedne ljude, ostavljaš ih na tom radnom mjestu. Ja sam od 1982. godine u Hrvatskoj, poznajem gotovo cijelu drvnu industriju. Procijenio sam da su moji suradnici odlični radnici, imam povjerenja u njih, mogu računati na njih, oni dobro znaju kako funkcionira hrvatski sustav, poznaju mene, znaju što tražim i kako želim da se posao odvija. To odlično funkcionira. Uostalom, i u Italiji imam suradnike Hrvate.

Akvizicijom DI Čazme došli ste na više od 31 milijun eura prihoda u Hrvatskoj. Kako se taj dio grupacije uklapa u poslovanje cjelokupne grupacije? Hrvatska Florian grupa za nas je iznimno važna. Hrvatski segment strateški je važan za cijelu grupaciju i želimo ga proširivati, želimo proizvoditi sve više finalnih proizvoda, želimo predstaviti cijelom svijetu bogatstvo koje ima Hrvatska u obliku drvene sirovine u šumama, dara prirode koji Italija, nažalost, nema.

Vaša grupacija usprkos krizi cijelo vrijeme bilježi rast prihoda. Koja je tajna uspjeha Florian grupe i mogu li ostale kompanije primijeniti? To mi pitanje mnogi postavljaju. Mogu reći da projekt kojim sam zamislio razvoj Grupe postoji još od 2002. godine i do danas mi je uspjelo ostvariti sve što sam zacrtao. Stvorili smo sustave koji u našem sektoru nisu nikad bili napravljeni. Na primjer, pružili smo sigurnost kupcu koji kupuje naš proizvod. Promijenili smo način rada u drvnoj industriji, stvorili sustav distribucije potpuno drugačiji od drugih, što nam daje mogućnost da ga predstavimo i proširimo u cijelom svijetu. Florian grupa u našem je sektoru drvne industrije prva grupa u Europi. Plan je da nastavimo tako, da pronažimo mlade snage, vrijedne suradnike koji će nam pomoći da rastemo.

Upravo te mlade snage trebale bi biti oslonac u vašim hrvatskim kompanijama. Uspijevate li pronaći kvalitetan kadar? Problemi s radnicima postoje i tiču se poznavanja drva i posla u drvnoj industriji. Ako se vratimo u vrijeme stare Jugoslavije, sjetit ćemo se da je postojala tradicija, svi su znali raditi. Loše je što se u zadnjih sedam-osam godina situacija pogoršava. S propadanjem tvrtki zbog stečajeva i ostalog, sva se ta obučena radna snaga osipa. Mi i druga poduzeća koja rade i rastu trudimo se to vratiti i postaviti valjani sustav. Tražimo vršne radnike i dodatno ih obučavamo. Ima i radnika starije generacije, a mlade trebamo stvoriti. Radnike se u Hrvatskoj može naći i imaju volju za učenjem. U svojim poduzećima nudimo dobre i redovne plaće. Radnik će za svoju kvalitetu biti isto tako plaćen.

Potpuno ste promijenili paradigmu o drvoprerađivačkoj industriji u Hrvatskoj. Uvriježeno je mišljenje bilo da se iz Hrvatske izvozi sirovina, a u nju vraća finalni proizvod, koji je plod talijanskih dizajnera. Sada ste vi angažirali hrvatske dizajnere u DI Čazmi. Kako ste se odlučili za taj potez? To je područje s kojim smo tek nedavno krenuli u osvajanje tržišta. Bilo je logično da u hrvatskoj industriji namještaja sudjeluju i domaći kreativci sa svojim svježim i inovativnim idejama. S velikim divljenjem mogu reći da smo pronašli odlične arhitekte i dizajnere, koji nemaju što zavidjeti talijanskim dizajnerima. Štoviše, stručni su, kreativni, mladi, imaju želju za stvaranjem i manja očekivanja od talijanskih dizajnera. To je početak suradnje i nadam se da će i dalje biti uspješna. I na taj će način otvoriti vrata svjetskog tržišta, a uvjeren sam da imaju kvalitetu i želju da priliku iskoriste.

Koji su vam primarni ciljevi u ovoj godini, prvoj s DI Čazmom u svojim rukama? Prvi nam je cilj očuvati radna mjesta i nastaviti raditi kao u 2014. godini, ostvariti promet koji smo si zacrtali, da budemo i dalje tvrtka lider koja ima svoju tradiciju, koja poštuje svoje radnike, obveze i svoje sustave. Ako se pokaže prilika, možda ćemo širiti portfelj, ali trenutačno smo usredotočeni na prioritete koje sam spomenuo.