Prije dvije i pol godine stara Europistinska koalicija spasa od nenadanog radikalizma, predvođena dvjema starim, korumpiranim i politički bankrotiranim stranakama – Novom demokracijom (konzervativno-liberalna stranka) i PASOK-om (socijalisti). Ili jednostavnije: PASOK je politički leno ‘dinastije’ Papandreou, a Nova demokracija politički leno dinastije Karamanlis. U razdoblju nakon pada vojne hunte one su se u euro-američki potpomognutoj grčkoj demokraciji onako bratski, politički dogovorno smjenjivale na vlasti. EU je iz strateških razloga cijenio i plaćao njihovu političku lojalnost, ne insistirajući na europeizaciji Grčke, a oni su vladali onako koruptivno i domorodački, kao južnija ispostava Balkana. Sve do bankrota.
Veliku koaliciju proeuropskih stranaka EU je dočekao kao olakšanje, ne načinio očito ništa. Dok smo pisali o tadašnjim predizbornim događajima i postizbornom raspletu u Grčkoj, sjećamo se da smo postavljali pitanje – ima li tu negdje Putina? Jer u pozadini se već tada mogao osjetiti revolucionarni rukopis bitke za novo strateško preslagivanje Europe. Ali tada je još bilo politički nekorektno u zbivanjima u Grčkoj tražiti druga Vladu. A kamoli tražiti ga u Hrvatskoj ili Španjolskoj, u sredinama s tradicijom, koje su u nekom drugom razdoblju, u prošlom stoljeću, baš kao i Grčka, bile sredine autohtonih komunističkih pokreta i revolucija. Velika nereformirana grčka koalicija nije dakako izvela Grčku na europski put, već je ovih dana dovela Sirizu na vlast. Čelnik Sirize i novi grčki premijer Alexis Cipras je, kao pravi revolucionar, pokazao iznimnu pri-premljenost za političko preuzimanje vlasti: u samo dva dana sastavio je vladu, prepolovio broj ministarstava i najavio rat europskoj politici financijske discipline i štednje, koju personificira Angela Merkel. Iz Španjolske ga je toplo pozdravio Pablo Iglesias, šef sve snažnijega bratskog (revolucionarnog) pokreta Podemos, s bogatim lenjinističkim obiteljskim naslijeđem. A iz Hrvatske, čestitkama nove hrvatske političko-revolucionarne zvijezde Velibora Sinčića i Živog zida, sve više pridružuje se i ona stara već otpisana radikalna ljevica, ali i neka sasvim mlada i nova.