Va su središnja bankara prošlog tjedna poprilično uzdrmalu svjetsku financijsku scenu. Najprije je švicarski guverner Thomas Jordan odlučio napustiti daljnju obranu najvišeg tečaja nacionalne valute. A zatim je europski guverner Mario Draghi uspio pridobiti Njemačku i neke druge članice eurozone za odluku o relaksiranju emisijske politike. Nova emisija od oko bilijuna eura realizirat će se u mjesečnim tranšama od 60 milijardi, dok se inflacija u eurozoni ne podigne na poželjnu razinu od ‘malo manje od dva posto godišnje’. Obje će promjene dugoročno utjecati na naše financije.
Nagla aprecijacija švicarskog franka izazvala je pravu dramu na domaćem financijskom tržištu. Premda su svi bili svjesni da se fiksiranje tečaja franka ne može trajno održavati, malo je tko očekivao takvu odluku švicarskih monetarnih vlasti. Čak je i predsjednica MMF-a Christine Lagarde izjavila da nije bila upoznata s planovima švicarskoga guvernera.
Visok porast deviznog tečaja franka prema euru uzbuđio je naše dužnike u švicarcima, njihove udruge, poslovne banke, središnju banku i hrvatsku vladu. S raznih strana pljuštale su ideje i prijedlozi što treba učiniti radi neutraliziranja negativnog utjecaja na dužnike. Potkraj tjedna Hrvatski sabor je, na Vladin prijedlog, prihvatio izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju, čime je na godinu dana zamrznut tečaj franka na 6,39 kuna za kredite odobrene u kunama uz deviznu klauzulu.
Izmjenom spomenutog zakona Sabor je učinio svojvrstan presedan, ponajprije zbog toga što intervalutne odnose regulira središnja banka. Intervencija Vlade i Sabora u području intervalutarnih odnosa, makar za jednogodišnje razdoblje i za ograničene transakcije, administrativno je zadiranje u jedan temeljno tržišni odnos. Zato će primjena Zakona izazvati brojne pravne i druge posljedice. Nakon aprecijacije tečaja korisnici kredita u švicarskim francima našli su se u velikim teškoćama. Istina, nisu svi dužnici u istom socijalnom statusu niti su svi krediti namijenjeni za kupnju stanova, što jest najosjetljivije egzistencijalno pitanje svakoga građanina. Rješenje problema ponajprije je trebala tražiti središnja banka, zajedno s poslovnim bankarstvom koje je najdirektnije involuirano. Zbog socijalne osjetljivosti u cijeli se proces trebala uključiti i hrvatska vlada, premda nastali problem nije administrativni.
