Simpatije glasača privlače retorika novih protivnika velikih stranaka i populistička obećanja o obračunu sa zakulisnim mračnim silama. To je svakako pljuska HDZ-u i SDP-u i kazna što više od dva desetljeća ne žele konstruktivno surađivati na rješavanju ključnih gospodarskih izazova.
Dugogodišnja kriza proizvela je mnogo nezadovoljnih birača u većini europskih zemalja. Dok razočarane glasače na sjeveru Europe grabe desničari (Nacionalna fronta u Francuskoj, Stranka slobode u Nizozemskoj, UKIP u UK), to na jugu najefikasnije čine krajnje lijeve stranke (Podemos u Španjolskoj, Siriza u Grčkoj). Jedino je zajedničko tim strankama juga i sjevera obilje populizma i otpor institucijama i protukrznim mjerama EU. Sve drugo uglavnom je prilično različito. U Grčkoj je Siriza u nedjelju uspjela, a uspjeli i druge, goresponente stranke, ostvariti znatniji utjecaj na kreiranje nacionalne politike u svojim zemljama, EU će se suočiti s ozbiljnim teškoćama.
U kontekstu traženja ‘treće opcije’ i nama se nameće pitanje mogu li skorašnji parlamentarni izbori iznijedriti neku kvalitetnu opciju koja bi bila inicijator i motor pametnih promjena ili će neki novi populisti pokupiti rastući broj nezadovoljnika. Nekoliko primjera iz bliže prošlosti ne nudi baš razloge za optimizam.
Hrvatski birači vole populizam. Gabrićev se Nacionalni forum za izbore za Europski parlament pripremao dugo i ozbiljno. Ponudio je listu obrazovanih i, osim njega i Jadranske Kosor, politički nevinih ljudi. Prepoznali su ključne probleme i moguća rješenja. Argumentirano, bez populizma, govorili su o rješavanju nezaposlenosti, natalitetu, zdravstvenom i mirovinskom sustavu, kapitalizmu skandinavskog tipa. Proveli su modernu kampanju, ali uzalud. Privukli su malo simpatizera i samo 2,4 posto glasova.
Iznenađenje tih izbora bio je ORaH. I sama čelnica stranke tada je priznala da ih je uspjeh zatekao i da moraju još mnogo raditi na programu i organizaciji stranke. Uspjeh im se dogodio više zbog kritike SDP-ove nedosljednosti u provedbi Plana 21 nego zbog vlastitog (ORaH-ova) programa. No nakon što su poslije uložili velik trud u organiziranje stranke i nadogradnju programa, popularnost im je počela padati, kako istraživanja pokazuju, u korist nove zvijezde iz prvoga kruga predsjedničkih izbora.
Uspjeh Ivana Sinčića u prvom krugu predsjedničkih izbora iznenadio je sve. Taj mladić nije tijekom cijele kampanje dao jasan odgovor ni na jedno složenije pitanje, a nuženjem naivnih rješenja pokazao je osobito plitko razumijevanje gorućih gospodarskih problema. Usprkos tome i bez ozbiljna programa, organizacije i tima dobio je više od 16 posto glasova i najavio izlazak na parlamentarne izbore.
