Gdje su pokretači novih poslovnih pothvata

Tijekom sudjelovanja na sjednici Savjeta VERN-a, čiji sam član, a koja je na temu ‘Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Hrvatske u kontekstu strategije Europa 2020. – zapošljivost mladih’ održana 23. listopada 2014., potaknut saborskim izglasavanjem Strategije, nisam mogao ne upozoriti na njezin nesuvremenost i veliki nesklad sa stvarnim gospodarskim okružjem. Sažeo sam potencijalne posljedice te Strategije u tvrdnju ‘dropouts become founders, graduates become civil servants’! U retrospektiviji navedena je tvrdnja sažetak koji generalizira, a djelomično je i netočan. No on ipak upućuje na duh nestrateskog pristupa obrazovanju u aktualnome strateškom dokumentu koji bi trebao biti baza za kvalitetnije obrazovanje, razvoj znanosti i potporu tehnološkom razvoju.

Sâm sam imao sreće s profesorima i kolegama i prišli razviti se u znanstvenom radu te onda to primijeniti u upravljanju tvrtkama na globalnoj razini. Duboko želim vjerovati da svaki naš student ima pravo na sličnu šansu i karijeru, zato Strategija mora postaviti osnove i dati smjernice kako bi se obrazovni sustav prestao baviti sâm sobom i uštedotočio se na stvaranje uspješnih diplomana, a katkad i uspješnih ‘dropouta’. Mnogo je primjera u kojima su ‘dropouti’ napravili svjetski uspjeh (Facebook, Apple), ali istodobno je mnogo primjera u kojima je vrhunski istraživački rad bio osnova za razvoj najuspješnijih globalnih kompanija (Google, SAP). Teza ‘graduates become civil servants’ može poslužiti kao kritika hrvatskog stanja koje podupire ‘siguran državni posao’, protekcionizam administrativnog aparata.

Takvo stanje ne dopušta objektivnu ocjenu doprinosa državne uprave u poboljšanju životnih uvjeta građana i ne daje motivaciju za stvaranje novih poslovnih pothvata. Takva formalizacija obrazovanja i zahtjeva za strogo propisane diplome za rad u državnoj službi izaziva instant-rješenja kupnjom diploma, što je najlošiji rezultat takvog pritiska. Iz toga gotovo prisilno nastaje teza da ‘dropouts become founders’ jer nemaju drugi izbor. U vrijeme digitalizacije i cjelokupnog društva i mnogih industrija radaju se nove ideje koje mogu i ‘dobrog studenta’ pokrenuti na otvaranje novog biznisa. Ideje moraju biti brzo pretvorene u stvarnost, u proizvod; globalno natjecanje ne čeka dok ‘dobri student’ ne završi redovito studiranje.

Ne treba zanemariti neformalnu razmjenu ideja, networking, koji može znatno pridonijeti samo ako postoji kritična masa mladih, obrazovanih studenata, profesora, nastavnika, poduzetnika, inovatora koji se angažiraju u visokoobrazovnom sustavu.

Treba razmisli usporava li i onemogućuje li organizacijsko i lokalno usitnjavanje visokoobrazovnog sustava stvaranje kritične mase inovatora i pokretača. Pri tome nije riječ samo o izvrsnosti u nekim vertikalnim znanstvenim disciplinama. Štoviše, budućnost uspješnih osnivača u razmjeni je i primjeni ideja u susjednim ili sasvim novim znanstvenim i industrijskim poljima. Interdisciplinarne ustanove kao velika sveučilišta, ako su integrirana, i sveučilišta poput VERN-a pružaju priliku za stvaranje okružja koje odšte poduzetničkim duhom, natjecanjem i razmjenom.

Nažalost, mnogo je novca u ionako siromašnom proračunu koji Hrvatska izdvaja za obrazovanje vezano uz ustanove koje nikad neće biti u prilici ispuniti takva očekivanja. Sveučilišni ekosustav trebao bi nudit rješenje za eventualne dvojbe mladih i ponuditi im ili ih čak ‘natjerati’ da razmišljaju poduzetnički, stječu znanja koja im omogućuju da budu pokretači novih poslovnih pothvata, kao što pokazuje, primjerice, pozitivni primjer FER-a.

Drugi je aspekt promatranja antipoda ‘dropouts become founders, graduates become civil servants’ globalizacija, koja se protivi profiliranju studenata prema uskom području. Štoviše, upravo netradicionalan pristup obrazovanju, uska povezanost s realnim gospodarstvom, industrijom, inovatorima, poduzetnicima… daje potrebne vještine za uspjeh u globalnom natjecanju. Nažalost, trenutačni pristup državne uprave, osim pojedinačnih pozitivnih akcija, nema sustavnu potporu za osnivače, poduzetnike, inovatore i stvaratelje itd. Zato i dalje više nego ikada postoji opasnost da provokativna teza ‘dropouts become founders, graduates become civil servants’ (p)ostane realnost!