ANTE JURJEVIĆ, Zadarkomerca

U posljednjih godinu dana hrvatsko pravosuđe vodilo je 32 velika kaznena postupka protiv krupnih riba. U tim procesima, od kojih je svaki ‘teži’ od deset milijuna kuna, pravosudna tijela terete čak 575 osoba. Tko su ljudi koji nelegalnim radnjama unose nered na tržište, koji ‘posluju’ na štetu većine poštenih poduzetnika i zbog kojih javnost danas cijeli poduzetnički milje stigmatizira kao nepošten? Nepravomoćna presuda Zdravku i Višnji Pevec najnovija je epizoda naizgled beskrajne sapunice na temu gospodarskoga kriminala u Hrvatskoj u kojoj je, direktno ili indirektno, ‘zamračeno’ na desetke, ako ne i stotine milijardi kuna. Prema službenim MUP-ovim statistikama, proračun je samo 2013. pretrpio gotovo milijardu i pol kuna štete zbog kriminala u gospodarstvu, a najčešća su kaznena djela bila krivotvorenje službene ili poslovne isprave, zloporaba položaja i ovlasti, prijevara u gospodarskom poslovanju te utaja poreza i carine.

Tko su ljudi koji nelegalnim radnjama unose nered na tržište i ‘posluju’ na štetu većine poštenih poduzetnika? Tko su oni zbog kojih javnost danas cijeli poduzetnički milje stigmatizira kao nepošten? Ne treba biti pretjerano promućivan da bi se uvidjelo da trodioba vlasti u Hrvatskoj ne funkcioniira kako bi trebala i da nismo baš svi jednaki pred zakonom. Zato često slušamo o tome kako se procesuiraju samo ‘politički mrtvaci’. Optuženi se pak žale da su istrage i procesi protiv njih politički motivirani i montirani. Dobar primjer unutarstranačkog obračuna koji je završio padom vladajuće garniture u Poreznoj upravi i Ministarstvu financija jest obračun SDP-ove vrhuške sa Slavkom Linićem. Linić, koji je bijes pravosuđa i stranke na sebe navukao opraštajući dugove u predstečajnim nagodbama, smijenjen je s mjesta ministra, a pokrenuta je i Uskokova istraga o njegovoj ulozi u malverzacijama u tvrtki Spačva. S Linićem se na udaru pravosudnih tijela našao i njegov bliski suradnik Branko Šegon, koji je također smijenjen, a međusobna optuživanja fotelje su stajala i tadašnju šeficu Porezne Nadu Čavlović-Smiljanec. Slična priča dogodila se prije s Ivom Sanaderom, koji je nakon izbacivanja iz stranke osuđen kao prvi ratni profiter u Hrvatskoj i svojevrsni Pedro koji je s osam i pol godina zatvora gotovo platio za sve HDZ-ove grijehe.

Nakon razlaza s Partijom predmet interesa pravosudnih tijela postao je i Milan Bandić, zasad jedan od rijetkih ‘kapitalaca’ koji su uhićeni na vrhuncu moći, a ne nakon što su marginalizirani. No optužnica protiv njega doima se klimavom pa tek treba vidjeti hoće li se održati na sudu. Slična je priča s bivšim HGK-ovim čelnikom Ndanom Vidoševićem. Donosimo kratku rekapitalizaciju recentnih slučajeva potencijalnih gospodarskih ‘muljaža’. Samo su neke dobile sudski epilog u obliku pravomoćnih ili nepravomoćnih presuda. Većina je postupaka još u fazi istrage, protiv nekih aktera podignute su optužnice, a protiv ostataka vode se (dugogodišnji) sudski procesi. Usredotočili smo se samo na krupnije ribe, odnosno na one koje se tereti za malverzacije ‘teže’ od 10 milijuna kuna. Ukupno smo evidentirali 32 slučaja u kojima se 575 osoba istražuje, sumnjiči ili im je presuđeno za počinjenu štetu od čak 5,3 milijarde kuna. Riječ je o uistinu šarolikom društvu, od bivših premijera do katoličkih svećenika, a svima im je zajedničko da se, navodno, ne libe prekršiti zakon da bi se osobno okoristili.

Kad rezimiram slučajeve s popisa, najprije nam upada u oči poprilično jalovo kažnjavanje gospodarskoga kriminala: za milijunske štete dosuđuju se uvjetne kazne i rad u dobrotvorne svrhe, samo rijetki dobili su dulje zatvorske kazne. Lijepo to ilustrira slučaj Pevecovih s početka priče koji su za štetu veću od 30 milijuna kuna dobili ukupno četiri godine zatvora, no nakon što odbijemo uvjet i šest mjeseci koje su proveli u pritvoru, ispada da će Zdravko kao glava obitelji morati odležati još jedanaest mjeseci u zatvoru, a Višnja kao njezin prvi glas odraditi oko pola godine dobrotvornog rada.

Ako mislite da je to preblago, imamo još alarmantnije vijesti. Naime, kad zbrojimo sve kazne s našeg popisa, dakle uključujući sve pravomoćne i nepravomoćne presude te istražni zatvor, dolazimo do ukupno 62 godine. Drugim riječima, hrvatsko pravosuđe za gospodarski kriminal dosuđuje u prosjeku godinu dana zatvora za oko 85 milijuna kuna štete. Ne zvuči kao loša pogodba za one koji su spremni izgubiti obraz i malo vremena, posebno kad se uzme u obzir da se za zaradu spomenutih 85 milijuna kuna s prosječnom plaćom od 5500 kuna mora raditi oko 1300 godina.

Ili, godina dana zatvora za ‘zamračenih’ 85 milijuna kuna donosi mješćenu plaćicu od – sedam milijuna. Pa nek bude i bruto! Istini za volju, ta matematika bit će malo drugačija kad se, jednog dana, pribroje i osuđujuće presude u postupcima koji traju, a osuđenici sve češće moraju vratiti novac koji su nezakonito stekli. Kako god, i ovaj pregled potvrđuje uvjerenje da se prelazak na ‘tamnu stranu’ najviše isplati s velikim brojevima i u velikom stilu jer se kod nas, kako i stara narodna kaže, malom lopovu skida glava, a velikom kapa.

Kad smo već kod izreka, osvrnut ćemo se i na onu da je pravda spora, ali dostižna. S tim se vjerojatno ne bi složilo nekoliko optuženika iz nekih slučajeva koje smo istraživali jer su umrli za trajanja parnice ili u istražnom zatvoru, ne dočekavši sudski epilog svog slučaja. Na primjeru vodećega na našem popisu, Ante Jurjevića, kojeg se tereti za navodne makinacije u Zadarkomercu ‘teške’ 1,2 milijarde kuna, možda se najbolje vidi kako se neučinkovitošću pravosuđa jedna od najvećih optužnica za gospodarski kriminal pretvara u farsu. Naime, u tom slučaju već se devet godina odgađa početak suđenja. Posebna su pak priča neke oslobađajuće presude, kao u slučajevima ‘Kamioni’ i ‘Brodosplit’. Bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića Vrhovni je sud oslobodio (nakon prethodno presuđene četiri godine zatvora), a u pitanju je bila šteta Ministarstvu obrane od 10 milijuna kuna. Oslobađajuća je i prvostupanska presuda Dragi Mačeku, pa tako ispada da on nije oštetio Brodosplit za 4,7 milijuna iako je taj novac netragom nestao. Tužiteljstvo se u oba slučaja žali, ali… Je li to ilustracija toga da istražna tijela katkad imaju krivo ili da su optužnice tanke i neutemeljene? Koliko god takvi epilodi i dugogodišnji procesi frustrirali, mora se priznati da ima pomaka nabolje u radu pravosudnih tijela. Zakon o nezastajanju ratnoga profiterstva i privatizacijskoga kriminala dodatno ulijeva nadu da će na optuženičku klupu dolijati kapitalci i pioniri gospodarskoga kriminala koji je ‘zlatno doba’ doživio neposredno nakon osamostaljenja Hrvatske.

No model današnjeg lova u mutnom, suprotno uvriježenome mišljenju, ne počinje s hrvatskom suverenošću, nego korijene vuče iz osamdesetih godina prošlog stoljeća kad je posrnuo jugoslavensko gospodarstvo bilo prisiljeno zatražiti pomoć Međunarodnoga monetarnog fonda koji ju je pak uvjetovao i liberalizacijom tržišta. MMF-ovi pritisci manifestirali su se u mnogim zakonima (o poduzećima, o bankama, o društvenom kapitalu) koji su već tada zacrtali model pretvorbe društvenog vlasništva u državno pa u privatno.

Osamostaljenjem Hrvatske proces se nastavio zakonima o pretvorbi i privatizaciji kojima su u ratnim devedesetima udaren temelj nakradnim gospodarskim odnosima čije posljedice osjećamo i danas. Promjena vlasništva u mnogim je slučajevima išla na ruku povlaštenom sloju s insajderskim informacijama i političkim vezama, a na štetu radnika i tvrtki koje su kupovali. Tranzicijska ‘pljačka stoljeća’, kako joj se tepa u javnosti, stvorila je sloj tajkuna za koje su suvremeni ‘junaci’ gospodarskoga kriminala s našeg popisa sitne ribe.

Mnoge istrage, optužbe i parnice jasno pokazuju da zavlačenje prstiju u pekmez nije rezervirano samo za političare. Mnogi ne mogu odoljeti kušnji, od sportaša osuđenih u aferi ‘Offside’ do sveučilišnih profesora i medijskih magnata. Za kraj, ostavljamo vam da sami zaključite isplati li se zločin u Hrvatskoj – možemo vam jamčiti da poštenje ne donosi baš neku dividendu.