Sveučilište Camerino surađuje s mnogim sveučilištima i ustanovama diljem svijeta omogućavajući profesorima, istraživačima i studentima sudjelovanje na raznim istraživačkim projektima. Možemo li nakon vašeg posjeta očekivati sličnu suradnju sa Sveučilištem u Zagrebu? Nažalost, Sveučilište Camerino i Sveučilište u Zagrebu malo su surađivali, i to neformalno, no naš posljednji posjet bio je koristan za jačanje te suradnje. Raspravljali smo o nekoliko aktivnosti, primjerice o mobilnosti studenata u sklopu programa Erasmus ili izravno sa sveučilišta te mobilnosti profesora. Također želim pokrenuti doktorske programe, razmijeniti iskustva i najbolju praksu u poduzetništvu te osnovati spin-off i startup-tvrtke s lokalnim talijanskim i hrvatskim tvrtkama. Na našem sveučilištu malo je hrvatskih studenata, a želimo da ih bude više. Naše države imaju zajedničke interese i mobilizacija će našem društvu dati dodanu vrijednost. Čvrsto vjerujem u internacionalizaciju obrazovanja u Europi. Zajedno moramo raditi na konsolidaciji europskog istraživačkog prostora.
Kao ocjenjujete reformu obrazovanja, odnosno Bolonjski proces u Italiji? Glavni cilj tog procesa nije uskladiti nacionalne obrazovne sustave na europskoj razini, nego povećati transparentnost sustava visokog obrazovanja, olakšati priznanje diploma i akademskih kvalifikacija te mobilnost između institucija. Faza reforme nije bila nimalo laka. Danas mi se čini da je postignuta stabilna faza, čak i ako nema konzensusa o tome. Kritičari Bolonjskog procesa i dalje će potkopavati njegovu kvalitetu naglašavajući da su novi nastavni programi sažete verzije dužih, prijašnjih programa. Ja i dalje imam pozitivno mišljenje o tom procesu jer vjerujem da treba reformirati europsko visoko obrazovanje. Bolonjski je proces revolucionaran i uvjeran sam da mu treba još neko vrijeme da se ‘uštima’. Pritom je odgovornost svakog od nas da ga ubrza za puno provedbu.
Italija je prolazila kroz veliku krizu. Kako su vaša sveučilišta prilagodila studijske programe i povezala se s potrebama realnog sektora? Talijanska se sveučilišta, kao i cijeli europski sveučilišni sustav, suočavaju sa strašnim razdobljem. Na državne rezove u financiranju svojih aktivnosti reagiraju različito: neka od njih povećavaju školarine, neka se oslanjaju na programe i sredstva EU, a neka su čak počela surađivati s privatnim sektorom.
Kako je Sveučilište Camerino odgovorilo na promjene na tržištu rada? Odlučili smo se na globalni pristup, što podrazumijeva snažnu suradnju na lokalnom području i međunarodno djelovanje. O svim našim aktivnostima, a to su obrazovanje, istraživanje i inovacije te prijenos znanja i kompetencija, periodično se raspravlja na tri odbora. Jedan se sastoji od predstavnika tvrtki, drugi od općina, a treći od predstavnika glavnih sindikata. S njima raspravljamo o svojim aktivnosti i strategiji, što nam daje različite perspektive. Takav način rada dao nam je i zadovoljavajuće financijske rezultate.
Hrvatska sveučilišta nisko kotiraju na europskim i svjetskim rang-listama najboljih sveučilišta. Imate li kakav savjet za nas? Veoma sam kritičan prema pokazateljima kvalitete koji se primjenjuju u rangiranju sveučilišta. Svako sveučilište ima svoju snagu i slabosti. To vrijedi za svako sveučilište, pa tako i za hrvatsko. Mi želimo najbolje od onoga što nude hrvatska sveučilišta i znamo da možemo surađivati i u obrazovanju i u istraživanju. To je moj savjet za budućnost.
