Home / Financije / BOROVO Talijanski dizajneri kreiraju spas vukovarskih obućara

BOROVO Talijanski dizajneri kreiraju spas vukovarskih obućara

Oš je jedna olujna poslovna godina iza vukovarskog Borova. Najpoznatiji domaći proizvođač obuće lanjskog je srpnja izbjeglo propast sklanjanjem predstečajne nagodbe. No, time nisu riješene sve teškoće koje ta državna tvrtka ima već više od desetljeća pa se Borovo u studenome našlo u novoj nevolji – pred blokadom računa zbog poreznog duga državi.

Istina je da to nije bilo novo iskustvo; račun tvrtke prvi put bio je blokiran 2011., a blokada je potrajala 836 dana. Ali nova blokada računa dodatno bi zakomplicirala već teške uvjete poslovanja i spriječila Borovo u provođenju poslovne strategije kojom nova uprava pokušava inovativnim proizvodima kreiranim u talijanskim dizajnerskim studijima Franca Ballina i Giannina Ziliotta rebrendirati tvrtku i vratiti joj staru slavu, a time i tržišnu poziciju.

Blokada je izbjegnuta u posljednjem trenutku zahtijevajući pozajmici od 10,5 milijuna kuna, koju je, uz posredovanje ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, na račun Borova uplatila druga državna tvrtka HEP. Pozajmljenim novcem Borovo je plaćalo dug za PDV. Lakoća kojom je HEP prebacio taj novac na račun Borova podsjeća na socijalističku praksu u kojoj su uspješne tvrtke na komandu partijskih sekretara vlastitim novcem podmirivale račune neuspješnih.

Iako je ministar Vrdoljak naglasio da će pozajmicom HEP-a biti osiguran opstanak Borova i sačuvano 700 radnih mjesta, država, koja posjeduje 99,99 posto dionica te tvrtke, mogla je odavno biti velikodušnija. Novac je s računa jedne državne tvrtke prebačen na onaj druge – prigodno i to tijekom obilježavanja 23. godišnjice vukovarske tražnje. Ali to nema veze ni s poštovanjem žrtve Vukovara, a ni socijalnom osjetljivošću, već čistim političkim interesom vladajućih, koji tim potezom prikupljaju bodove za predstojeće izbore. Uostalom, riječ je samo o pozajmici, a ne o daru kao u ‘dobra stara vremena’. Zbog jednog vukovarskog dara, naime, tadašnji je potpredsjednik Vlade Damir Polančec devet mjeseci ‘gulio krumpir’ u kaznionici u Turopolju upravo zbog jednog vukovarskog dara, odnosno zbog isplate 500 tisuća kuna vukovarskom odvjetniku Petru Miletiću, koji je zastupao bivše radnike Borova. U sudskom procesu utvrđeno je da je studija bila nepotrebna. Propast Borova počela je tijekom razaranja Vukovara kad je ta tvrtka pretrpjela štetu od 300 milijuna eura. Umeđuvremenu su se promijenile tržišne okolnosti pa ni u miru Borovo nije prosperiralo. Osim toga još pokušava vratiti u vlasništvo vrijedne 80 poslovnih prostora Borova vrijednih 30 milijuna eura u Srbiji, koje je protupravno prisvojila tvrtka Boreli proglasivši se nasljednikom Borova. Vukovarskoj tvrtki još nije vraćeno ni 45 poslovnih prostora vrijednih 10 milijuna eura koji se nalaze u Makedoniji i Republici Srpskoj.

Trenutačno u Borovu radi 875 radnika, koji su od Nove godine na minimalcu kao i Uprava. Minimalnu plaću dobivat će najmanje tri ili najviše šest mjeseci dok se ne podmiri preostali porezni dug kako bi tvrtka mogla dobiti sredstva HBOR-a i dovršiti restrukturiranje te, prema riječima Gordana Kolundžića, predsjednika Uprave, do polovice ove godine naći strateškog partnera. Restrukturniranjem Borovo će se odreći sporednih djelatnosti i usredotočiti samo na proizvodnju obuće te smanjiti broj zaposlenih za 200.

Kolundžić, koji je na čelo Borovo došao potkraj 2013. iz Croatia banke, kaže da mu je spašavanje te vukovarske tvrtke izazov kao što je 1991. izazov bio braniti Hrvatsku. Nova uprava 1. listopada 2013. ponovno je pokrenula proizvodnju, koja je bila u prekidu osam mjeseci. U 2013. godini proizvedeno je 137 tisuća pari kožnate obuće, a 2014. godine 210 tisuća. Povećana je i proizvodnja gumene i gumeno-platnene obuće – sa 100 na 150 tisuća pari. Borovo je lani smanjilo gubitak na 33 milijuna kuna (sa 176 milijuna iz 2013.), a Kolundžić predviđa ove godine minimalni gubitak ili nulu.

Iako Borovo nikad više neće biti proizvodni gigant, Kolundžić vjeruje u opstanak tvrtke i prosperitet, a mnogo očekuje i od izvoza, koji je sad oko pet posto. Najveći izvoznici proizvod je Startas, koji izvozi u Čile, Francusku, Japan, Koreju i Nizozemsku, gumene čizme izvozi u Sloveniju i Francusku, a u suradnji s Kavatom iz Švedske na to tržište izvozi kožnate balerinke i gležnjače. U tijeku su pregovori s kanadskim Global shoe connectom za izvoz Startasa i novog brenda balerinki u Kanadu. Prema Kolundžićevim riječima, Borovo namjerava i novim modelom lovačkih čizama osvojiti domaće i inozemno tržište. Mnogo se očekuje i od suradnje s talijanskim dizajnerima.

Suradnja s Francom Ballinom i Giannijem Ziliottom počela je u želji da se podigne kvaliteta i cjenovni rang asortimana (brendovi Canal Grande i Every Body). S tim dizajnerima Borovo može biti na dobitku uzimajući u obzir njihovu dosadašnju uspješnu suradnju s najpoznatijim svjetskim brendovima – ističe Kolundžić.

Ta suradnja razvijat će se u nekoliko pravaca; Borovo će dobiti gotova dizajnerska rješenja i kalupe koje će implementirati u proizvodnji te instalirati proizvodne linije i raditi obuću koju će prodavati Talijanima. Provest će i pilot-projekt tako što će jednu prodavaonicu u Ljubljani popuniti obućom proizvedenom u Borovu i talijanskim brendovima te kupcima ponuditi kvalitetu Borova u kombinaciji s cijenjenim talijanskim dizajnom. Osim toga dizajner Ziliotto zainteresiran je i za suradnju u razvoju modne gumene čizme. Uprava Borova angažirala je Talijane i zbog toga što u Hrvatskoj ima vrlo malo produkt dizajnera obuće.

Borovo je u suradnji s Hrvatskim dizajnerskim društvom pronašlo dizajnerska rješenja za zimski Startas, koji je 100 posto hrvatski dizajn. A prije godinu dana zaposlili su i dvije mlade dizajnerice obuće; Ivu Ćurković, poznatu po općeprihvaćenom brendu Boromina, i Hanu Ciligu, koja radi na razvoju novoga brenda My ballerinas.

U nove projekte Borovo je uložilo 55 milijuna kuna, a Uprava očekuje da će novi proizvodi uzeti veći udio od pet posto koliko sad ta tvrtka ima na hrvatskom tržištu, a kojoj su glavni konkurenti tvrtke koje obuću proizvode u zemljama s jeftinijom radnom snagom i umjetnim materijalima pa je i jeftinija, ali i nekvalitetnija.

Povrat uloženog Borovo očekuje kolekcijom jesen/zima, a uložen je najprije novac u proizvodnju, a marketing ostavljen na čekanju do kolekcije proljeće/ljeto 2015. No u međuvremenu su odradili niz gerila marketing akcija i dobili PR putem akcija s Hrvatskim dizajnerskim društvom za zimski Startas i Hrvatskom gospodarskom komorom ‘Kupujmo hrvatsko’ za kožnate gležnjače.

Iako je Borovo državna tvrtka, samo MUP i MORH kupuju njihovu obuću, ali ne i ostale državne tvrtke, pa Kolundžić naglašava da je malo vjerojatno da se, bez obzira na odredbe o slobodnom tržištu, tako ponašaju državne tvrtke u bilo kojoj drugoj članici Europske unije. Prema Kolundžićevim riječima, formula za siguran korak u poslovnu budućnost Borova je da svaki sedmi građanin Hrvatske na godinu kupi jedan par obuće iz proizvodnje te vukovarske tvrtke. No Borovo je brend koji pamte kupci stariji od 40 godina, pa Uprava tvrtke oživljavanjem brenda Startas i lansiranjem novih proizvoda Boromina, gležnjače i My ballerinas namjerava privući mlade kupce.