Baš su se Vladini majstori prošlog tjedna uprili dokazati kako nam je bolje. Ministarski kvartet Lalovac, Vrdoljak, Lorenzin i Maras, koji je predvodio najveći hrvatski makrooptimist Grčić, nizali su do besvijesti podatke, procjene, prognoze. Zapamtio sam da je Maras rekao da je ova vlada ‘nakon tri godine izvukla Hrvatsku iz krize’ (u koju su nas, naravno, po izlizanoj Kukuriku mantri, ‘uvalili HDZ-ovci svojim nestručnim, nesposobnim i dijelom korupcijama postupcima’), naravno. Na svoju žalost, ja to nisam osjetio. Na Marasovu žalost, to nisu osjetili ni glasači, koji su upravo zbog Vladina gospodarskog bauljanja u nedjelju rekli ‘NE’ Josipoviću.
Zapamtio sam i Grčićevu žaljenje ‘što BDP nije rastao iznad nule’. Dakle, BDP je rastao, ali, nažalost, ispod nule!? Iznad nule trebao bi rasti ove godine, za koju glavni Milanovićev makrooptimist kao i obično najavljuje med i mlijeko. No više mu nitko ne vjeruje, pa valjda ni sâm šef. Zato je Lalovac krojio proračun prema mršavih 0,5 posto rasta. Njemu je povjerovala Svjetska banka. Skresala je prognozu rasta za 2015. s lipanskih 1,2 posto na tih ‘Lalovčevih’ 0,5 posto. Hajde, bar nešto. Ali prognoza u cijeloj regiji srednje i jugoistočne Europe lošija je samo za Srbiju, kojoj ‘Global Economic Forecasts’ prognozira pad od 0,5 posto. No sustizat će nas ili prestizati Makedonija (+3,5%), Crna Gora (+3,4%), Poljska i Litva (+3,2%), Albanija i Kosovo (+3%)… Cijela regija i svijet rast će u prosjeku za tri posto i pobjeći će nam za novih 2,5 posto. A tu opet dolazimo u još veću regionalnu i globalnu konkurentska bananu iz koje nas ne mogu izvući ni najveći makrooptimisti.
Što ti je popularnost! Svi su mediji izvijestili da se televizijski voditelj Davor Meštrović uživo javio iz zaglavljenog lifta. Javnost je detaljno obaviještena da su Meštar, njegova tročlana ekipa i ptero studenata bili zaglavljeni 23 minuta, odnosno prema drugoj verziji čak 28. Čak se spominjala i agonija. U drugom je planu zato ostala svinjarija da se sve dogodilo u netom useljenoj velebnoj zgradi Muzičke akademije u Zagrebu. Je li to bila samo vesela dogodovština i peh za izvođače radova ili je Muzička akademija useljena bez dovoljnih provjera pa će se tek otkriti novi pothvati naručitelja (sjetimo se namještenog natječaja…)