Office manager (m/ž) – Zagreb

S aktualnom vladom slijedi još jedna godina polaganog umiranja. No mehaničkom smjenom SDP-ove strukture HDZ-ovom ništa se neće promijeniti, osim stranačkih lica. Treba otvoriti prostor uspješnim poduzetnicima i menadžerima. Pod tim uvjetom dobrodošli su i prijevremeni izbori. Premda se državom i kompanijom ne može upravljati na identičan način, velik dio dobrih praksi iz poslovnog svijeta može se i treba primijeniti u javnom sektoru.

Uspješni premijer s početka devedesetih nije uspio provesti Stabilizacijski program do kraja, a hrvatske gospodarske probleme i njihove uzroke, gotovo iste kao danas, naveo je u dramatičnom pismu predsjedniku Tuđmanu 1995. godine.

Predsjednik Uprave Končara i bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić osumnjičeni su za primanje mita i pritvorenog ubrzo nakon što je Bago pokrenuo osnivanje udruge Hrvatski izvoznici, oko koje je tada postojao veliki zanos.

S bivšim guvernerom HNB-a često se spekuliralo kao potencijalnim budućim premijerom kojeg bi podržali veliki poduzetnici. Od ideje se ubrzo odustalo, već zakazana Todorićeva presica otkazana je, a Rohatinskem se brzo pronašla afera s prodajom suprugine tvrtke.

Je li to dobro ili nije, realno ili utopistički, legitimna su pitanja, ali čini se da, kako stvari sada stoje, nemamo mnogo izbora. Jedino što je prilično sigurno jest da nam s aktualnom vladom slijedi još jedna godina polaganog umiranja. Za biznis bi bilo najbolje da se stvari presjeku. No mehaničkom smjenom SDP-ove strukture HDZ-ovom ništa se neće promijeniti, osim stranačkih lica u državnim foteljama. Naprijed se, s bilo kojom vladom (a čini se da aktualna ima male šanse za opstanak), može jedino ako se radikalno promijeni pristup vođenju države, posebno ekonomske politike i otvori prostor uspješnim poduzetnicima i menadžerima. Pod tim uvjetom dobrodošli su i prijevremeni izbori.

Premda se državom i kompanijom ne može upravljati na identičan način, velik dio dobrih praksi iz poslovnog svijeta može se i treba primijeniti u javnom sektoru. U Hrvatskoj, koja se dosadašnjim načinom upravljanja dovela na rub bankrota, jedino je sigurno da političari ne znaju niti žele raditi na drugačiji način. Dok, u tom kontekstu, uspješnoga hrvatskog političara nismo vidjeli, biznismena, koliko-to-liko, ipak ima. Jednostavno, vjerojatnost za uspjeh je veća. A situacija je toliko ozbiljna da nam sada treba premijer biznismen i(li) tehnička vlada stručnjaka. S druge strane, problem je što se ozbiljni poslovnjaci ne žele petljati s ovakvom politikom.

Nakon svega što smo iskusili u zadnjih 20-ak godina mislim da nam je ponajprije potrebna velika koalicija s ‘menadžerskom’ vladom, barem u ministarstvima koja se direktno tiču gospodarstva. Naime, problem je duljina mandata, koja ne omogućava da se u četiri godine vide rezultati učinjenoga, pa se vuku politički pragmatične, umjesto potrebnih mjera. Kad bi postojala velika koalicija s jakim gospodarskim timom, onda bi teoretski bio produljen horizont i mogućnost da se zemlja vodi pametnim mjerama, a ne politički oportunistički. Mislim da bi u tome slučaju i mnogo iskusnih i poštenih ljudi pristalo sudjelovati u takvoj vladi koja ima široku podršku. U suprotnome, svatko pametan će i dalje to izbjegavati, jer ne želi da ga jaka politička opozicija etike-tira, napada, podvaljuje – kaže Željko Perić, konzultant s dugogodišnjim menadžerskim iskustvom.

Dok novoizabrana predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović probija staklene stropove za žene u politici, poduzetnici i menadžeri u Hrvatskoj i dalje teško probijaju taj strop. Nekoliko su puta dobili i jasne signale da im petljanje u politiku ne bi bilo najpametnije. Istina, bilo je primjera i biznismena i ekonomista koji su ulazili u politiku, ali sporadično kao ministri (Fižulić, Milošević, Jurčić, Grčić…) i više na lokalnoj razini (Kerum, Jambo, Velo misto…). No nakon vlade Nikice Valentića uglavnom su bili bez ili s lošim rezultatima.

Bilo bi jako dobro da se poslovni ljudi uključe u rad vlade i to bi trebali biti mladi poduzetnici i menadžeri koji vode uspješne, nezadužene tvrtke s perspektivom. Aktualna politika štiti proračunsku Hrvatsku, a valja afirmirati poduzetničku, tržišnu i izvoznu Hrvatsku. Državom već dugo ‘vladaju’ pravnici, a ne ekonomisti i poduzetnici, pa umjesto poduzetničkog i kreativnog u svim segmentima države i vlasti dominira birokratski duh.

Potreban je zaokret u načinu razmišljanja, a ključno je da se prestane trošiti više nego što se zarađuje, što se stalno radi – kaže poduzetnik Branko Roglić, vlasnik Orbica. On bi, međutim, kad bi mu netko ponudio da bude premijer, to odbio. Smatra da je općenito nerealno očekivati da se biznismeni upuste u politiku u ovim okolnostima, a da bi bilo drugačije dvije glavne političke stranke bi se, kaže Roglić, trebale dogovoriti, postaviti tehničku vladu i dati joj ‘carte blanche’ na dvije godine da povuče sve potrebne poteze.

Ekonomistica Vedrana Pribičević na političkim izvršnim funkcijama rado bi vidjela više biznismena iz izvoznih tvrtki. – Hrvatski izvozni sektor kolekcija je najprilagodljivijih i performansama superiornih hrvatskih poduzeća. Menadžer u takvom poduzeću zna se snaći u globalnom okruženju, što je mnogo sličnije politici – kaže Pribičević.

Kada je poduzeće u nevolji, vlasnici nastoje naći najbolji mogući menadžment koji će izvesti sustav iz krize, ne pitaju za cijenu i spremni su ponuditi za to odabranim menadžerima ‘odriješene ruke’, kaže ekonomist Velimir Srica, koji je bio ministar za znanost, tehnologiju i informatiku u republičkoj Vladi 1986.-1990. – Najbolji, iako dugoročno neuspješan primjer, zbog povijesnih okolnosti, bio je Ante Marković, predsjednik Uprave Rade Končara, koji je u manje od pola godine ostvario dramatične reforme ekonomije, monetarnog sustava i birokratskog aparata države. Samostalna Hrvatska u vrijeme rata imala je neku vrstu vlade nacionalnog jedinstva, koja je bila birana, barem donekle, prema kriterijima sposobnosti i to je dalo dobre rezultate – kaže Srica.

Preduvjet da se takvo što ponovno dogodi stvaranje je okruženja u kojem se može efikasno raditi bez stalnih pritisaka i opstruiranja. Prednosti poduzetnika i menadžera su u sposobnosti strateškog, dugoročnog razmišljanja, kao i operativno-taktičkog djelovanja, vještina upravljanja, radu s ljudima, postavljanju ciljeva, motiviranju podređenih itd. Također, ljudi iz gospodarstva, smatra Perić, razumjet će bolje stvarne probleme gospodarstva, pa se uvoditi jedna mjera koja će na jednoj strani liječiti, a na dvije druge otvarati nove rane. Imamo li takvih ljudi, a da nisu već na neki način ‘obilježeni’? Mislim da bi ih se ipak našlo, kaže Perić, a trebalo bi ih birati u srednjoj generaciji, dobro školovanoj, koja ima iskustva i u radu u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu.

Osim znanja prednost takvih stručnjaka je, smatra Srica, što ne razmišljaju kao ‘politikanti’ kojima je glavni interes politički opstanak pa su spremniji na rizik, pragmatični i usmjereni na ciljeve. – Glavni problem svih naših dosadašnjih skromnih reformskih projekata bio je u tome što ih je gurala tadašnja vlast, a napadala tadašnja opozicija. Hrvatskoj treba strategija dugoročnog razvoja s prioritetima koju će realizirati sve buduće vlade, a ne stalno sukobljavanje u vezi s ‘našim’ i ‘njihovim’ projektima. Glavni je problem našega gospodarstva vrlo jednostavan, aktualna politika štiti ‘proračunsku Hrvatsku’, a valja afirmirati ‘poduzetničku i tržišnu Hrvatsku’ – kaže Srica, dodajući da je tragedija Hrvatske što njom već dugo ‘vladaju’ pravnici, a ne ekonomisti, poduzetnici i poslovni ljudi pa umjesto poduzetničkog i kreativnog u svim segmentima države i vlasti dominira birokratski duh.

Potencijalni i nerijetko viđen problem s poduzetnicima u politici je sukob interesa. Loši su primjeri bili rezultat toga što su pojedinci htjeli sudjelovanjem u vlasti rješavati vlastite probleme i stjecati privilegije i monopol. No takve se prakse mogu i trebaju kontrolirati, a svjedoči smo da ni političari nisu imuni na to, bilo za svoj bilo za tuđi račun. – Sasvim je svejedno je li riječ o karijernom političaru, menadžeru, ekonomistu ili beralini koja sjedi u vladu; potencijal za sukob interesa uvijek postoji. Pitanje je samo tko u tom pogledu može napraviti najviše s najmanje štete. A poznato je da daleko najviše štete proizvodi nestručnost kadra i to je menadžerima jasnije nego političarima – kaže Pribičević.

Dobri menadžeri, dodaje ona, znaju kako se organizirati s ograničenim sredstvima, planiraju unaprijed i naučeni su na stalnu adaptaciju na promjene na tržištima, a loši menadžeri i predatorski (crony) kapitalisti imaju motiv ući u politiku jer njihova uspješnost ovisi isključivo o tome koliko su dobro povezani s državom.

Politolog Višeslav Raos smatra da je teže izbjeći sukob interesa kada je riječ o poduzetniku i političaru na lokalnoj, nego na nacionalnoj razini. Također, poduzetnik će teže izbjeći sukob interesa nego menadžer. – Struktura hrvatskoga gospodarstva pogoduje sukobima interesa zbog prevelike uloge države kao poslodavca i naručitelja robe i usluga, ali i činjenice da u mnogim djelatnostima ne postoji slobodno natjecanje – ističe Raos, ističući da bi se utjecaj poduzetnika na političku sferu trebao očitovati u promicanju dobrih praksi iz privatnog sektora u javnoj upravi i javnim poduzećima, a to se ponajprije odnosi na optimizaciju organizacijske strukture, procese delegiranja poslova i racionalnog upravljanja resursima, jasno razrađen sustav nagrađivanja i sankcioniranja, regrutiranje kadrova te veću odgovornost čelnih ljudi za rezultate.

Sve se to zadnjih dvadesetak godina, ali su negativna selekcija i klijentelistički sustav usavršeni, što nas je dovelo tu gdje smo sada. Sedma godina recesije dovodi do pucanja sustava, a sve starije stanovništvo uza sve masovniji odlazak mladih akcelerator su propadanja. Umjesto da se i dalje vrtimo u krug unutar samoubilačke matrice HDZ-SDP, trebali bismo pokušati s onima koji imaju više znanja i iskustva za izlazak iz krize.