Znate da je počela sezone nagrada čim se u kinima počnu prikazivati filmovi o ekscentričnim junacima genijalnog uma. Najnovija inačica te formule govori o Alanu Turingu, matematičaru koji je udario temelje modernom računalu sagradivši stroj za dešifriranje nacističkih šifara i tako pomogavši Saveznicima da dobiju Drugi svjetski rat.
Nekoliko godina poslije društvo mu se ‘odužilo’ kemijski ga kastriravši zbog homoseksualnosti. Redatelj Morten Tyldum priču prilično uspješno vodi kroz tri razdoblja u Turingovu životu, slikovito rekonstruiru povijesno razdoblje, a angažirano razvija i aktivistički element priče.
Pozitivno iznenađuje tretman Turingove homoseksualnosti, koja nije prikazana kao kićast dodatak njegovoj ekscentričnosti, nego je protumačena kao pogonsko gorivo njegove kreativnosti. No, kao i mnogim izdancima istog žanra, Tyldumovu filmu najviše šteti scenarij prema provjerenoj formuli i nimalo suptilna didaktičnost.
Zato, iako je riječ o solidnom te povremeno duhovitom i uzbudljivom filmu, ‘Igra oponašanja’ u cijelini ostavlja dojam jednokratnog trkača u natjecanju za nagrade.
