Home / Biznis i politika / Veliki igrači istiskuju male

Veliki igrači istiskuju male

U lokalnim kafićima, dućanima, frizerajima, pekarnicama i kladionicama domaćini poznaju većinu klijenata. Kvartovski biznisi mijenjaju se vrlo brzo. Nema više videoteka, danas su u modi kladionice, a sutra…?

I oni koji su danas najbolji u svojem poslu nisu sigurni hoće li biti tu za koju godinu. Sve je manje poslovnica banaka i pošta po kvartovima, pojelo ih online vrijeme, a sve je više pekarnica, kladionica i automat-klubova. Na području kladionica bitke se vode između Super-sporta, Hrvatske lutrije i Prve sportske kladionice s povremenim uletima konkurenata, a kod pekara male obiteljske pekarnice pokušavaju odolijevati napadima Mlinara, Dubravice i Pan-peka. Pronaći nišu koja će biti uspješna ključ je dobrog poslovanja, ali postoje biznisi koji odolijevaju vremenu i krizi.

U zagrebačkim kvartovima naišli smo na potpuno različite priče, od onih kojima posao dobro ide ili se oporavljaju od krize do onih koji su pred zatvaranjem. Krivci za postaje različiti su im: država koja im ne da disati, novootvorena konkurencija, dolazak jakih lanaca, sve do urušavanja gospodarstva. Upravo propast industrije u zagrebačkome Maksimiru frizerka Svjetlana Žan smatra jednim od najvećih kri-vaca za smanjenje posla u svojem salonu.

– Prije su u našoj blizini bile velike tvrtke koje su imale više od stotinu zaposlenih, a danas su se ili od-selile ili propale, što je nama znatno smanjilo broj klijenata. Ipak, imamo stalne kvartovske klijente pa preživljavamo. Cijene nismo mijenjali iako su troškovi jako porasli. Može se preživjeti, ali daleko je to od zarada kake smo imali prije – rekla nam je Žan. Njezina kolegica s Vrbana smatra da problem nije recesija, nego bum firezerskih salona i centara za ljepotu: – Žene će uvijek dolaziti na frizuru. Zarada je manja zbog prevelikog broja novootvorenih salona na malom području – tvrdi frizerka iz salona Cut me. Situacija je drugačija s ugostiteljskim objektima. Na kraju Zagorske ulice na Trešnjevci obiteljski je kafić Nin. Posluje od šezdesetih godina prošlog stoljeća i prema inventaru i načinu vođenja čini se da se odonda nije mnogo promijenio. Nekoliko lokalnih desera-dosa koji u ranim jutarnjim satima ispijaju žesticu čine se kao jedini mogući klijenti na tome mjestu. No vlasnik Natko Pekić, pripadnik trećeg naraštaja koji drži taj lokal, tvrdi drugačije: – Gosti su nam podjednako iz kvarta i drugih dijelova grada. Ako ostanete skromnih zahtjeva, može se solidno živjeti od ovoga posla – kaže i dodaje da recesiju nije ni osjetio.

Obiteljski dućan Elbe s druge strane ulice u teškoj je situaciji. Vlasnica samo čeka dan kad će ga morati zatvoriti zbog recesije i dolaska konkurencije u obliku trgovačkih lanaca. Iako je sve više lokala zatvoreno s natpisom ‘prodaje se’ ili ‘iznajmljuje se’, ima i onih koji su se tek otvorili. Restoran i dostava hrane Mr. Grill u Maksimiru Veljka Kovačevića jedan je od takvih. Nakon što je godinama radio po drugim restoranima, skupio je hrabrosti i sâm krenuo u posao.

– Nisam zažalio zbog tog poteza iako nije lako. Troškovi su veliki, ali dâ se preživjeti. Zaručnica i ja radimo, trudimo se kvalitetom privući goste i sve nam bolje ide. Ali platežna moć sve je manja, pa je borba još jača. Iako uspijemo nešto zaraditi, očekivao sam mnogo više – ispričao nam je Kovačević.

U posljednje vrijeme dogodile su se velike promjene za restorane i kafiće. Prije je omjer bio jedan prema tri u odnosu između nabavne i prodajne cijene, a danas je to palo na jedan prema jedan. U takvoj situaciji teško je raditi. – Nabavna cijena piva sada je oko šest ili sedam kuna, a prodaje se za 12 ili 13 kuna. U toj razlici mora se platiti državi, režije, konobara i na…

Novi vlasnik preuređio je kafić Markan, osvremenio mu imidž i nazvao ga News Bar. Gosti su ostali isti, ljudi iz kvarta. Kraj nešto ostati vlasniku. Imamo sreću raditi u vlastitom lokalju jer oni koji još plaćaju najamninu u mnogo su većim problemima. Kad plaćate najamninu, ispada kao da imate još jednoga zapošlenog – rekao nam je Tihomir Maček, vlasnik Smarta u zagrebačkom Središću.

U tom kvartu nema mnogo poslovnih prostora, ali u krugu od nekoliko stotina metara desetak je kafića, restorana i pekarnica. Svi uspijevaju, ali Maček smatra da ih je previše.

– Ljeti nam Bundek donosi goste, ali borba je velika. Svi moramo paziti na cijene jer ako su previše, neće nam nitko doći, a ako ih spustimo previše, onda je problem da nećemo moći pokriti troškove. Obiteljski smo kafić, u njemu radi cijela obitelj i zapošljavamo jednog konobara. Preživljavamo – kaže Maček.

Dok su u Maksimiru nakon odlaska velikih tvrtki gubili promet, u novoj četvrti Vrbanima III stanje je potpuno drugačije. Nakon otvorenja trgovačkog centra Point situacija se za neke okrenula. Point se reklamira kao prvi trgovački centar za susjedstvo. Različito utječe na manje obrte. Mundus je kafić koji radi dvije godine i zaposlenici tvrde da je dotok ljudi u kvart veći zbog Pointa koji je točno preko puta njega; u posljednjih godinu dana povećao im se promet. Stotinu metara dalje u kafiću Piccolo, koji je također malo dalje od trgovačkog centra, pričaju kako su njihovi gosti uglavnom iz kvarta te da Pointova ugostiteljska ponuda ne utječe na njih.

– Na početku, prije pet godina, išlo nam je najbolje. Onda je slijedio primjetan pad, ali sada se oporavljamo. Preživljava se recesijski – kaže zaposlenica Piccola.

Iako se u svakom kvartu otvaraju franšizne pekarnice Mlinara, Dubravice ili Pan-peka, zbog čega je teško očekivati otvaranje novih obiteljskih pekarnica, manje lokalne koje posluju godinama još preživljavaju. – Budući da smo na odličnoj lokaciji, pokraj dviju srednjih škola te blizu tramvajske postaje, posluju dobro. Cijene nismo mijenjali godinama i imamo stalne kupce. Kvaliteta je jedini jamac da će se kupac vratiti – smatra Marjan Kolgjeraj iz pekarnice Arta u Dubravi.

Kad je riječ o pekarnicama, slična je priča u drugim kvartovima, borba protiv lanaca kvalitetom jedini je put kako ostati na tržištu. Kolgjeraj ističe da nije lako raditi u pekarnici jer posao počinje noću, dok svi spavaju, kako bi kupce svjež kruh ranom zorom dočekao na policama. Zbog toga smatra da se rijetki odlučuju na hrabar potez otvorenja takvog obrta.

Na pola puta između željezničkog i autobusnog kolodvora Domagojeva je ulica. U neposrednoj su blizini gimnazije u Križanićevoj, Dom likovnih umjetnika i hotel Sheraton. Do gradnje Cinestara, a proteklih godina i otvorenja mnogih hostela, taj dio Donjega grada bio je prilično pust.

Teško bi bilo pogoditi da je riječ o kvartu samo deset minuta pješke udaljenom od glavnoga gradskog trga. Slično kao na Vrbanima Point, tu je Cinestar zaslužan za veći protok ljudi. Međutim, manjim lokalima u okolnim ulicama nije donio mnogo. Kafić News Bar bivši je Markan koji je jedno vrijeme imao gotovo kultni status. Prošle je godine preuređen, a novi vlasnik, povratak iz Njemačke Perica Milišić odlučio je osuvereniti njegov imidž. Gosti su ostali isti, ljudi iz kvarta. Posao ide solidno, preživljava se. Zanimljivo je da je sadašnji vlasnik News Bara ni dva metra od Markana imao drugi kafić koji je sada zatvoren. ZI i Markan bili su rijedak primjer sretne simbioze dvaju lokala u kojoj kono-bari uskaču u pomoć jedni drugima.

Ni u kvartovskoj Dioni nemaju koristi od Cine-stara i turista iz okolnih hostela. Kupci su iz susjedstva ili učenici iz obližnjih gimnazija u Križanićevoj koji onamo dolaze tijekom velikog odmora. Trgovci kažu da je u posljednjih nekoliko godina primjetan pad od nekoliko posto. Friizerski salon Art ondje je više od trideset godina. Vlasnica se žali na teška vremena. Klijenata još ima dosta, iz šireg i užeg kvarta, no kako sama kaže, velik je pad nakon 2008.

U blizini je mala, tiha i mirna ulica Tome i Petra Erdödyja koja skriva simpatičnu priču. Foodness je specijalizirana prodavaonica slatkiša i gaziranih pića najčešće američkih proizvođača kojih nema na domaćem tržištu.

– Otvorili smo prije tri mjeseca. Ovo je dobra lokacija jer je blizu Cinestar i ima mnogo hostela. Stranci također znaju za nas. Zagreb ima mnogo takvih neiskorištenih lokacija koje, nažalost, propadaju jer ljudi ne znaju što bi s njima i kakav bi obrt otvorili – smatraju Darko i Bernard Pap, braća koja su otvorila Foodness.

Emil Ivanagić vodi tri kvartovska kafića. Dva su u Novom Zagrebu, a jedan na Črnomercu, i unatoč krizi dobro posluju. S nama je podijelio tajnu uspjeha:

– Odlična organizacija i lokacija prvi su preduvjeti. Mora se pametno voditi svaki dio, od nabave, uređenja do osoblja. Iako je u krizi promet pao, odličan je potez bio smanjenje PDV-a u kafićima. U tim trenucima nismo spuštali cijene, nego smo tim uštedama pokrili minuse zbog pada posjeta – kaže Ivanagić.

Kvartovska je infrastruktura neuništiva pa preživljava unatoč krizi i dolasku sve jače konkurencije. Ipak, prošetali li se kvartovima, vidjet ćete da je sve više praznih lokala, dakle i u tom biznisu opstaju samo najjači u aktualnim nišama. Ni biti najbolji u kvartu katkad nije dovoljno. Morate imati sreću da radite u pravoj propulzivnoj niši, odnosno morate na vrijeme pobjeći iz neperspektivnog biznisa u perspektivan.