Poguranac Washingtona i Berlina

Ključni hrvatski vanjskopolitički izazovi u 2015. bit će opet u BiH, u vezi s kontrolom nad koridorom Vc prema Pločama, koji je ujedno crta one stare hladnoratovske podjele ‘fifty-fifty’.

Činilo se da je napokon riješena ulaskom u NATO 2009. i potpisivanjem pristupnog ugovora s EU u prosincu 2011. Ali opet fatamorgana. Već u prvoj godini Kukuriku koalicije zdravorazumski je nepredvidivim manevrima, poput uvjetovanja hrvatskog članstva u EU suglasnošću BiH oko razgraničenja i suglasnošću oko fantomskog neumskog koridora umjesto peljškog mosta, od gotovine umalo učinjena veresija. Kada smo pomislili, više nas ništa ne može izbaciti iz EU u nedovršeni balkanski ‘region’, vladajući su izveli predstavu lex Perković.

Sad kada se i tu, na hrvatskom perecu, ponovno stvara novi svjetski poredak i kada smo opet postali geostrateški iznimno važni – i zbog Putina i zbog ISIL-a – sad nas i Washington i Berlin jednostavno guraju da postanemo dio gospodarske, kulturne, političke i energetske Europe. Pitanje je želi li to uistinu hrvatska vlast koja o tome odlučuje. Aktualna vlast, kako Vlada tako i predsjednik, dosadašnjom je politikom slala zapadnim saveznicima vrlo ambivalentne odgovore: od koketiranja s Moskvom ispod žita do praktičke blokade europskih, poglavito njemačkih investicijskih projekata u Hrvatskoj. U energetici ih nećemo uspjeti predriblati ma koliko se trudili. To je njima važno. Ostalo, ono što je nama važno i nije tako sigurno. Zato je sljedeća 2015. za Hrvatsku ponovno izazov: hoćemo li postati pouzdana europska granica prema trusnom Balkanu ili ćemo se unatoč članstvu u EU i NATO-u vratiti korak istočnije i postati tranzicijsko predvorje Balkana prema Europi. To je ujedno godina dvostrukih izbora, aktualnih predsjedničkih, a zatim i parlamentarnih o čijim rezultatima ne ovisi samo promjena vlasti nego i promjena političkog smjera.

No da biste mogli odgovorno odabrati smjer, morate imati kvalitetnu informaciju. Kad gledam i slušam kako nas državna radio-televizija izvještava o zapadnim sankcijama Putinovoj Rusiji i devalvaciji rublja, što garnira anketama u kojima je ruski narod to radosniji i prkosniji što su sankcije jače, a rubalj slabiji, dok istodobno u SAD-u ljudi sve teže žive, ozbiljno se pitam da se mi nismo politički već svrstali.

Ključni hrvatski vanjskopolitički izazovi u 2015. bit će ponovo u BiH. Međunarodna politika prema BiH i moguća međunarodna politička trgovina vrtjet će se u vezi s kontrolom nad koridorom Vc – od srednje Europe prema jadranskoj obali, odnosno Pločama, koji je ujedno kralježnica BiH, ali i crta one stare hladnoratovske podjele ‘fifty-fifty’. Nova britansko-njemačka inicijativa za reformu BiH koja je u međuvremenu postala inicijativa EU, a koja pledira za centraliziranom gotovo unitarnom državom, a odgovornost preustroja prebacuje na unutarnje političke elite, očito nije ni smisljena da bi uspjela.

Vjerojatno je lansirana samo da bi pokazala nemogućnost unutarnjeg dogovora, možda izazvala kaos u kojem se katkad neće razlikovati istinski od deklariranih ciljeva, da bi na kraju bila povod za snažniji američki angažman. U tom kaosu bilo bi iznimno bitno da Hrvatska zaštiti svoje nacionalne interese i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, i to jasnim svrstavanjem uz zapadne saveznike. Nesvrstanost je u tom slučaju zajamčeno igra na vlastitu štetu. No o tome odlučuje vlast. Prvi pokazatelj smjera (novog) hrvatskog svrstavanja bit će već predsjednički izbori. Dogodi li se promjena na Pantovčaku, bit će odškri-nuta vrata hrvatskoj neupitnoj prozaposnjoj politici. U protivnom igra skrivača ‘žigam zapadno – vozim istočno’ ne samo da će se nastaviti nego će se u 2015. godini i usložniti.