Hrvatska ima institucije kao Obala Bjelokosti, kvalitetu opće infrastrukture kao Namibija i efikasnost sudova kao u Čadu. Ta usporedba predavačice na ZŠEM-u Vedrane Pribičević najbolja je definicija hrvatske (ne)konkurentnosti. Dakle, objasnila je u nedjelju Aleksandru Stankoviću, nije toliko problem u trošku takve države od 130 milijardi kuna, nego u tome što svi skupa u toj državi produciramo samo 113 milijardi. Prema tome, nije nužno puko rezanje proračuna davanjem otkaza i kresanjem plaća. Znatno je važnije upregnuti sve državne institucije da pošteno zarade svoj novac. Kako? I kći poznatog ekonomista Đorda Pribičevića ima jednostavan odgovor – primijenite najsuvremenije metode nagrađivanja prema radu, kakve primjenjuje i naš privatni sektor. Nažalost, postoji ‘kvaka 22’: Svi hrvatski milanovići, karamarci i slični ponašaju se kao da su državni rashodi zaista njihovo privatno vlasništvo, ali isti osjećaj ne gaje za prihodovnu stranu proračuna. Tu im je važnija poslušnost, e da bi poslušnici što više izvukli za ‘našu stvar’.
Prošlog tjedna najprije je održan kineski summit u Beogradu, koji je Milanović eskirirao zbog Šešeljjevih provokacija. Onda je istekao rok natječaja za koncesionara na novom kontejnerskom terminalu riječke luke, ali za Zagrebačku obalu nije došla ni jedna ponuda; pa ni kineska. Možda ta dva događaja nisu u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi, ali upravo su kineski investitori bili često spominjani u raznim kombinacijama kao ulagači u riječku luku i nizinsku prugu, kojom bi svoju robu približili srednjeeuropskom tržištu. A baš su se u Beogradu odlučili za drugu varijantu. Kineski premijer Li Keqiang potpisao je sa srbijanskim i mađarskim kolegom ugovor za gradnju pruge Beograd – Budimpešta. Za tih 350 kilometara trebat će za dvije godine samo dva i pol umjesto dosadašnjih osam sati. Doduše, neće kineski brodovi pristajati u Beogradu na Dunavu. Dio je to masterplana Pirej – Budimpešta (preko Makedonije i Srbije). Kinezi već upravljaju pirejskom lukom, koju namjeravaju pretvoriti u najveću na Sredozemlju. I tako, dok hrvatske vlade ne znaju što bi s Kinezima, Rijeka dobiva još jednog opasnog konkurenta, odnosno, prema Novom listu, ‘prugu koja nam krate kontejnere’.
