SWOT ANALIZA

Sve što se gostu može prodati na tanjuru može se i u suvenirnici. Poslovni koncept na koji se oslanjaju vlasnici agroturističkog biznisa u Oprtlju jest vlastita proizvodnja što većeg udjela svega što plasiraju u svom restoranu i trgovini.

Dok se sav ozbiljni hrvatski turistički sektor bavi izradom strategija, otkrivanjem tople vode i silnim pametovanjem uz mantru produženja turističke sezone na predsezonu i posezono, braća Daniel i Valmi Coslovich toliko su razvili svoje turistički orijentirano ugostiteljsko i trgovačko poslovanje u napadno maloj sredini kao što je Opalj/Portole u Istri da su jedva dočekali kasnu jesen i smiraj sezone. Imala su braća i u ovogodišnjoj, po mnogočemu čudnoj sezoni dosta posla jer ni udaljenost od glavnih turističkih trasa ni uske zahtjevne cestice do Opalja nisu bile zapreka za to da brojni turisti, bilo individualno bilo u organiziranim skupinama, dođu u sve poznatiji restoran domaće hrane Loggia, a kad su se već našli ondje, mnogi su kući ponijeli bar nešto od mnogih jestivih suvenira iz trgovine istarskih autohtonih proizvoda također u vlasništvu poduzetne braće Coslovich.

Poslovni koncept na koji se oslanjaju i na koji su Coslovichi posebno ponosni vlastita proizvodnja što većeg udjela svega što plasiraju u svom restoranu Loggia i trgovini. U uvjetima globalizacije svjetske trgovine i iskrivljenih vrijednosnih odnosa između kvalitete i njezine cijene to je pravi izazov. Čemu se baktati s nekakvom proizvodnjom, k tome skupom, kad mogu nešto slično, ali mnogo jeftinije, uvesti i zaraditi, shvaćanje je koje poput zločudne bolesti potkopava ono malo preostalih tradicijskih gospodarskih nagona u Hrvatskoj. Coslovichi sve ono što fizički ne stignu sami uzgojiti ili proizvesti, a to je i objektivna teškoća s biološki ograničenom proizvodnjom, dobivaju iz neposrednog susjedstva na koje su kooperacijom proširili primarnu proizvodnju. Tako je uz nužne količine osigurana i ona važna, tradicijska autohtona vrijednost onoga što nude i što očito prepoznaju i priznaju brojni inozemni gosti.

Delikatese kao suveniri. Ponuda vina posve je u skladu sa sortama tipičnima za Istru, dakle malvazija, teran, muškat. Malvazija se gostima nudi u dvije varijante: jednoj stvorenjoj na stari, tradicionalan način pod nazivom Santa Maria i druga prema suvremenim enološkim postupcima, a sve je to iz vinograda s više od sedam tisuća trsova u obližnjem selu Čepićima, gdje Coslovichi i žive i imaju maslinike te pogon za pregradu svega što proizvedu i uzgoje. Kad se bave maslinama, najprije proizvedu ekstradjevičansko ulje koje im je onda baza za niz izvedenica kao što su ulje s tartufima, lavandom, ružmarinom i pikantnim dodacima; posebna su cjelina pak namazi od crne masline s majčinom dušicom i od zelene masline s ružmarinom, kao i tartufate. S obzirom na to da su u kraju poznatom po tartufima, osim prerađenih Coslovichi ih redovito imaju u ponudi svog restorana, a dio plasiraju i u bagremovu među.

Liniju proizvoda na bazi masline ne nudimo samo ovdje kod sebe u Oprtlju nego je dostupna i u Zagrebu, Osijeku te u još nekoliko mjesta. Ne širimo to dalje jer ne bismo imali ni količine, a onda bi bilo i mnogo dodatnih poslova i troškova, od distribucije do naplate kakve nalažu ozbiljne trgovačke mreže, a to nije naša orijentacija. Imamo vrlo lijepa iskustva u plasmanu mnogih svojih delica na e-tržnici. U godinu dana taj nam se oblik internetske trgovine dobro razvio – kažu.

Mnogo rada, znanja i novca ulažu u proizvodnju nadaleko poznatih istarskih suhomesnatih delica – pršuta, pancete, ombola i kobasica, a dio kao svježa svinjetina dolazi u restoransku kuhinju. Za dosadašnji opseg prodaje Coslovichi su trebali stotinjak svinja na godinu, od čega su dio uzgojili u sklopu svog OPG-a, a ostalo kod susjeda kooperanata. Sami organiziraju cijeli tovni ciklus, od nabave odojaka preko preuzimanja tovljenika do vlastite klaonice i prerade na svom imanju u Čepićima. Osim što je glavni kuhar u Loggii, Daniel je školovani mesar, pa eto odgovora odakle taj naglasak na kvalitetnoj ponudi suhomesnatih specijaliteta.

Dio se toga suhomesnatog asortimana proda u restoranu, ali većina ode u suvenirnici. U sadašnjem opsegu nemamo viškova za plasman izvan svojih prostora iako se i to traži – kaže Daniel. Tomu treba dodati uzgoj raznih povrtnih kultura koje se u skladu s prirodnim terminima dozrijevaju i poslužuju u restoranu, a restoranski jelovnik obogaćuje se i prilagođava sezoni i ponudom samoniklih šparoga i gljiva. Posebnu dražu ponudi Loggie daju njoki i ravioli koji se isključivo pripremaju u njezinoj kuhinji prema narudžbi. Ta je svježina uz kvalitetnu sirovinu i dobru recepturu jedan od važnih aduta kulinarne ponude tog restorana. Jednakim pristupom ondje nastaju i neodoljive bruschette, i to ne na podlozi od gotovog kruha, nego na tijestu svježe pripremljenom za tu namjenu.

Danielov brat Valmi građevinski je tehničar čije je znanje bilo itekako dobrodošlo u uređenju lokala koji su zakupili u središtu Oprtlja, ispod povijesne lože iz 18. stoljeća po kojoj je restoran dobio ime.

U prostoru današnjeg restorana Loggia, koji su na natječaju uzeli od Općine Oprtlja, Coslovichi su prije osam godina počeli s kušaonicom i trgovinom, a nakon razvoja poslovanja i buđenja zapuštenog Oprtlja trgovinu istarskih delica preselili su u živopisni prostor unutar gradskih zidina. Prostor ispod obnovljene lože proširili su razigranom terasom i pretvorili ga u topao restoran s domaćim ugođajem. Budući da ništa ne dolazi samo, prije tri su se godine povezali s turističkim agencijama, od kojih posebno ističu suradnju s dubrovačkim Gulliver Travelom i Applicon Toursom. Nisu oni trčali za agencijama, kažu, već su agencije našle njih i ta suradnja raste iz sezone u sezonu. U sklopu sve traženijih aranžmana Wine & Dine ponuda Coslovicha tijekom posjeta organiziranih skupina Oprtlju čini se vrlo spremno smišljenoj jer turisti na jednome mjestu mogu upoznati mnoge odlike gastroponude unutrašnjosti Istre u kojoj ukrštaju vinske ceste s maslinskim rutama i putovima tartufa iz Motovunsko šume te doline Mirne. Iako su skupine najavljene, uglavnom dolaze tijekom glavne turističke sezone, kad su Coslovichi doista opterećeni zajedno sa svim zaposlenicima, ali predsezonu i posezonu zapravo im sve više popravljaju gosti sa svim drugačijim sklonostima.

Zbog specifičnog položaja i ponude sve smo više nezaobilazno odredište mnogim biciklistima i hodačima. To možemo zahvaliti odličnom projektu revitalizacije Parenzane, trase bivše željezničke pruge od Trsta do Poreča koja sad kao biciklistička i pješačka staza prolazi nedaleko od nas. Otkrili su nas i bajkeri, koji također u skupinama dolaze ovamo provesti se u opuštenu ambijentu, a sve više u Oprtlju navečer ili za lošijeg vremena dolaze i oni klasični gosti s morske obale. Tomu treba dodati da se već treću sezonu u Oprtlju svake druge nedjelje u mjesecu održava sajam antikveta, što ovamo dovede mnogo različitih i specifičnih gostiju. Imali smo donedavno i glazbeni Alpe-Adria folk-festival, ali sad je to više preuzeo Kopar, no nadamo se da će se vratiti ovamo – kažu Coslovichi.

Može se reći da su svojim ulaganjem više od sto tisuća eura u agrogoštiteljski biznis Coslovichi unijeli pozitivan poduzetnički impuls u siromašno i zapušteno mjesto Oprtlja na temelju čijih se žalosno urušenih, nekad velikih gradskih kamenih kuća može samo zamišljati da je ondje bilo i domaćeg življa i napretka. No nakon Coslovicha kao vjesnika buđenja u njega su počeli dolaziti i strani dobrostojeći ulagači poput Škota i Belgijanaca koji su od ruševina usred starog Oprtlja napravili reprezentativne objekte za iznajmljivanje s unutarnjim bazenima i wellnessom. Na sve više sličnih ruševina pojavljuju se oglasi ‘For sale’, što ne samo za multidisciplinarne poduzetnike Daniela i Valmija Coslovicha nego i za Općinu Oprtlja dugoročno znači dolazak sve većeg broja imućnih stranih turista sklonih uživanju u lokalnim prvoklasnim delicijama koji si to mogu priuštiti. Zato u kasnu jesen u opuštenoj atmosferi s tek ponekim gostom Coslovichi mirno razvijaju planove za sljedeću sezonu, a zimsko će zatišje provesti u radovima na održavanju Loggie i nadogradnji i natkrivanju terase da bi što spremnije već na proljeće dočekali prvi val gostiju, što novih, što starih.