Dragutin Drk

U protekloj godini Vindija je dodatno učvrstila svoju poziciju lidera u domaćoj prehrambenoj industriji sustavnim ulaganjima u sve segmente poslovanja kako bi svi procesi bili na najvišim svjetskim standardima kvalitete i sigurnosti. Poslovni sustav Vindija u ovom trenutku zapošljava više od 4000 radnika, surađuje s više od 2000 kooperanata i 500 vozača distributera, a osim na hrvatsko tržište i u 2014. bili smo fokusirani na daljnji razvoj u zemljama regije i u Europskoj uniji.

Tvrtka je snažno orijentirana na izvoz – sa svojim smo asortimanom na više od dvanaest stranih tržišta na kojima osobit uspjeh i najjači rast bilježe naše linije gotovih i polugotovih proizvoda. U ovoj godini tako ostvarili rast izvoza na tržište Slovenije, osobito u mesnom asortimanu pilećih i purećih proizvoda, te uspješno poslovno surađivali s europskim tržištima poput Belgije, Italije, Engleske i Austrije.

Posebnu pozornost u 2014. posvetili smo unapređenju kvalitete svojih proizvoda te plasmanu novih proizvoda na tržište, za što smo dobili i niz međunarodnih priznanja. Jedno od njih je i priznanje krovne europske organizacije za prehranu i agrikulturu – DLG-a, koji je Vindiji dodijelio prestižnu Nagradu za dugogodišnju kvalitetu proizvoda, kojom podupire nastojanja industrije u području očuvanja vrhunske kvalitete proizvoda. Priznanje Vindiji stiglo je nakon dugogodišnjih ispitivanja u sklopu DLG-ove kontrole mlijeka i mliječnih proizvoda, gdje je Vindija u proteklih pet godina osvojila čak 88 medalja.

Primjetni su i svakako ohrabrujući pozitivni pomaci u pristupu Vlade RH prehrambenoj industriji, što se očituje u uvrštenju u Industrijsku strategiju. Vindija se i dosad uspješno nosila s izazovima konkurencije na stranim tržištima, zahvaljujući tomu što smo pripreme za to odradili davno prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, ali status strateške industrije i svojevrsnog zamašnjaka toliko očekivanoga gospodarskog oporavka zasigurno će donijeti nove konkretne korake. Vjerujemo da to otvara novo poglavlje u oporavku cjelokupne domaće industrije, a ohrabruje činjenica da je Vindija prepoznata kao primjer strateškom i planskom razvoju upravo zahvaljujući pravovremenom prilagođavanju očekivanjima zahtjevnih svjetskih tržišta.

Što se prije riješimo paradigme da nam netko treba pomagati, prije ćemo pokrenuti promjene nužne za uspjeh. Onima koji čekaju ni predstečajevi neće pomoći. Državne i privatne monopole koji su rast i profitabilnost ostvarivali na zatvorenome domaćem tržištu treba razmontirati i razbiti uz njih vezane interesne krugove. Tu bi se praksa svjetskih antimonopolskih agencija mogla primjenjivati mnogo aktivnije.

Za njih legitimno, a za sve nas ostale kratkoročno i neučinkovito, zato je vrijeme da im se pomogne da se restrukturiraju. Kako? Pa, prvo, da se razmontiraju monopoli koje su stvorili; drugo, da se razbiju interesni krugovi koje su izgradili. Za to Vlada zasigurno ima alata, a i praksa agencija za zaštitu tržišnog natjecanja koje postoje na svjetskoj razini mogla bi se mnogo aktivnije primjenjivati. Oni su veći kočničari promjena od vlada koje mi biramo, a oni postavljaju. Da nam ne bi bilo dosadno, uza sve navedeno dolaze nam parlamentarni izbori i ponovno se otvara stara knjiga Ekonomskog fakulteta ‘Politička ekonomija…’ (neka svatko doda što mu odgovara), a svijet oko nas neumoljivo ide naprijed.

Jedan mali Liderov skup proteklih dana pokazao je svu dramatiku u razlici poimanja i promišljanja konkurentnosti i reformama koje traže tržište EU te natjecanje na globalnoj razini od onoga što i kako istu temu vide naši poduzetnici, ali i naša udruga poslova-vaca. Ne kažem da nemaju pravo, ali svi se moramo izdignuti na razinu više i pragmatično gledati budućnost, a ne trošiti vrijeme na ono što ionako ne možemo promijeniti. Ako nam je birokracija prespora, porezi i davanja previsoki, a naše ideje i proizvodi globalni, onda se ponašajmo kao i svi svjetski poduzetnici – ulažimo tamo gdje su nam uvjeti za ulaganja najpovoljniji.

Rodoljublje? Da, svaki takav uspješan projekt napravljen i razvijen u bijelom svijetu više od svega podiže nacionalni ponos i ekonomski imidž države. I zato bi bilo dobro da shvatimo ono što nam je nedavno ugledan svjetski ulagač htio reći svojom napomenom: ‘Vi Hrvati previše spominjete svoju vladu i previše očekujete od nje. Vaš uspjeh mnogo više ovisi o vašim potezima i strategiji koju primjenjujete.’

Neke su naše tvrtke i prije dvadeset godina bez gospodarske diplomacije širile poslovanje i poslovale na globalnom tržištu od Amerike do Kine i Rusije, čak im ni državno vlasništvo nije bilo zapreka da bi bile uspješne. Zašto? Zato što su imale proizvode, strategiju i kadrove. Danas, kad je Hrvatska dio najveće ekonomske zajednice na svijetu, svi, uključujući i privatne tvrtke, još očekuju da im država (gospodarska diplomacija) otvori vrata u Poljskoj, Češkoj, Njemačkoj… Bilo bi smiješno da nije apsurdno.

I zato, gospodo poduzetnici, mislim da je napokon došlo vrijeme da svi shvatimo sljedeće:

1. Svako restrukturiranje gospodarstva počinje od restrukturiranja vlastitog poduzeća.

2. Kadrove, proizvode i tržišta morate razvijati sami (ili ih kupiti, košta i jedno i drugo, važno je samo što je brže).

3. Inovacije i izvoz jedino su mjerilo globalne konkurentnosti i uspješnosti i nema vlade na svijetu koja vam to može dati, a ni oduzeti.

4. Ulaganja koja se oslanjaju na domaće tržište i regiju kao izvozno tržište ostaju upitna zbog nedostatka rasta i niske osobne i investicijske potrošnje cijele regije. Veoma opasan teritorij za trošenje (bacanje) novca iz fondova EU.

5. Nema rasta potrošnje i potražnje s domaćeg tržišta, nelikvidnost bi mogla ponovno eskalirati s rastom proračunskog deficita.

6. Samo globalna tržišta ostaju stabilni nositelji rasta. Danas, kad kapitala ima dovoljno (nije ni skup za dobre projekte), na globalnom tržištu uspjevaju brži, jeftiniji i pametniji. Bilo da je riječ o državama ili tvrtkama, sasvim je svejedno. I zato, kao što su rekli naši stari: Uzdaj se use i u svoje kljuse. Što se prije riješimo paradigme da nam netko treba pomagati, prije ćemo pokrenuti promjene nužne da bismo uspjeli. Svi koji čekaju srest će se sa samim sobom pa im tada ni predstečajni postupci više neće moći pomoći.