Najavu investicijskog plana Europske komisije vrijednog više od tristo milijardi eura, kao i planove naše vlade da se u taj val investicija uključi s hrvatskim projektima vrijednima gotovo 20 milijardi eura svakako valja pozdraviti. Naravno, uz oprez, jer takvih smo se najava naslušali, a bez mnogo konkretnih rezultata. No uz javne investicije, koje su uvijek dobrodošle, Vlada ne smije zaboraviti neiskorišteni investicijski potencijal privatnog sektora. U tom potencijalu znatan je udio i Hrvatskog Telekoma.
Privatnom se sektoru katkad iz krugova javne vlasti prigovara da nije dovoljno učinio za pokretanje gospodarstva putem investicija. Teško je govoriti uime cijelog privatnog sektora, ali kad je riječ o HT-u, takve primjedbe nisu opravdane. HT cijelo vrijeme investira, ove godine više od milijardu kuna, a da su okolnosti povoljnije, investirao bi i više. Kada govorimo o povoljnijim okolnostima, ne mislimo na državne poticaje. Mislimo prije svega na investicijsko okružje, a ono obuhvaća područja u kojima upravo država ima presudnu ulogu: zakonodavno, regulatorno i porezno. U svim je tim područjima proteklih godina, iz naše perspektive, bilo previše lutanja, improvizacija i mjera koje su bile motivirane kratkoročnim političkim, čak i se reklo i populističkim ciljevima. Dovoljno se prisjetiti posebnih poreza i naknada za telekome. Poduzetnici općenito, ali i kompanije poput Hrvatskog Telekoma posebno, zbog svoje veličine i važnosti za hrvatsko gospodarstvo moraju voditi odgovornu poslovnu politiku i dugoročno planirati. Naša je odgovornost ne samo prema dioničarima nego i prema zaposlenicima, poslovnim partnerima, lokalnim zajednicama, pa i prema hrvatskom društvu u cijelini. Poslovanje u svim svojim segmentima mora biti temeljeno na društvenoj odgovornosti, pa tako i u investicijama. Jednostavno rečeno, da bi naša investicija imala smisla, mora donijeti profit. A profit za našu kompaniju dobit je i za sve njezine dionike, na kraju i za cijelo društvo.
