Home / Financije / Zatezne kamate

Zatezne kamate

Cijena dugova u Hrvatskoj dvostruko je viša nego u Austriji. U Austriji se zatezne kamate izračunavaju tako što se na osnovnu kamatnu stopu, koja se stalno preračunava, dodaje osam posto. U Hrvatskoj je dodatak iznad osnovne kamatne stope također osam posto, ali se tomu prihraja eskontna stopa koja je već dugo sedam posto.

U natoč tome što je u hrvatskom pravu zabranjeno uračunavati kamate na kamate (tzv. anatocizam), u praksi se i ta zabrana često izigrava bezbrojnim aneksima ugovora u kojima se od glavnice i kamata zbrajanjem stvara nova glavnica, a dužnik to bez pogovora potpisuje jer ‘kupuje vrijeme’. Ipak, i kada se to ne radi, hrvatski pozitivni propisi daju kamatama uopće, a posebno onima zateznima, golemu važnost. Iako tu postoje i određene specifičnosti, načelno se može reći da, ako se ne radi o poslovnom odnosu, zatezne kamate iznose 12 posto na godišnjoj razini (svakih pola godine moguća je promjena ako Hrvatska narodna banka promijeni eskontnu stopu koja je promjenljiva veličina), a kod poslovnih odnosa to je još više. Riječ je o primjeni članka 29. Zakona o obveznim odnosima prema kojemu dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate, a stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena.

Načelno je uvijek moguće ugovoriti primjenu domaćeg ili bilo kojeg stvarnog prava. Pritom to ne treba činiti na-pamet, nego poznavajući bitne okolnosti i predviđajući što bi se od sklapanja ugovora pa dalje moglo događati. Tu je jedna od najvažnijih stvari moguće zakašnjenje dužnika. U tom slučaju veoma je važno pitanje zateznih kamata koje su u Hrvatskoj praktično od osamostaljenja do danas iznimno visoke, a od 1. siječnja 2008. jednake su i za domaću valutu i za onu stranu. Kada se razlika u stopi zateznih kamata između domaćeg i stranog prava prihodi višegodišnjem razdoblju tijekom kamata (od pada u zakašnjenje pa do isplate), u pravilu će se raditi o velikoj razlici koju će vjerovnik izgubiti, a dužnik dobiti. Jedan od primjera je i austrijsko pravo, koje pokazuje koliko su naše zatezne kamate napušane i koliko je dug skuplji, a bitan je i zato što su austrijski partneri među najčešćim i najvažnijim poslovnim partnerima hrvatskim poduzetnicima te su pritom i u poziciji nametnuti austrijsko pravo.

Glede pitanja visine zateznih kamata primjenjuju se relevantne odredbe austrijskog Zakona o poduzećima (UGB) kada je riječ o odnosu dvaju poslovnih subjekata. Popratnim zakonom o europskom pravosuđu (BGBl I 1998/125) eskontna stopa Austrijske narodne banke (OENB) zamjenjuje osnovnu kamatnu stopu. Od 1. siječnja 1999. osnovna kamatna stopa odgovara visini prema posljednjoj eskontnoj stopi 1998. Zatezne kamate u poslovima između poduzeća koji su zaključeni prije 16. ožujka 2013. obračunavaju se u skladu s čl. 352 UGB (u vezi s čl. 906 st. 25 UGB) koji je stupio na snagu u trenutku zaključivanja pravnog posla. Stupa zateznih kamata prema čl. 352 UGB iznosi 8 posto iznad osnovne kamatne stope. Pritom je za iduće polugodište mjerodavna osnovna kamatna stopa koja vrijedi posljednjega kalendarskog dana polugodišta (čl. 352 reč. 2 UGB). U skladu s podacima OENB-a osnovna kamatna stopa u Austriji 30. lipnja 2008. iznosila je 3,29 posto; 31. prosinca 2008. 1,88 posto; 30. lipnja 2009. do 31. prosinca 2012. bila je 0,38 posto, a od 30. lipnja 2013. do 30. lipnja 2014. 0,12 posto.

Lako je uvidjeti da je dodatak iznad osnovne kamatne stope jednak kao i kod nas (8 posto), ali u hrvatskom pravu tome se prihraja eskontna stopa koja je već dosta dugo sedam posto (pa je zbroj 15 posto), a u austrijskom pravu od 2008. (kada su se kod nas zatezne kamate izjednačile bez obzira na valutu, znači da i za CHF vrijedi isto) prisutan je stalni pad od 3,29 pa do aktualnih -0,12 posto). Nije teško izračunati da će samo ta stavka na razini nekog dugovanja koje se naplati nakon desetak godina (a to je u hrvatskoj praksi dosta često) razlika između primjene hrvatskog i austrijskog prava biti otprilike dvostruka, a kada se zna da će u tom razdoblju iznos zateznih kamata premašiti glavnicu, stvari postaju još ozbiljnije. Slično vrijedi i za druga strana prava, pa je to važnije da se ni slučajno ne donosi odluka o prihvaćanju stranog prava prije nego što stručnjaci (po mogućnosti i odvjetnik i financijski savjetnik) daju svoje (preporučljivo u pisanim obliku i maksimalno konkretno) mišljenje odnosno savjete.