Milanović najbolje skuplja otpadnike

Treba li država ekspresno vratiti maksimiranje cijena goriva? Prijeti se tako, s vremenom a vrijeme, minister Vrdoljak, a Linić izričito zahtijeva povratak državne regulative ne spusti li Ina odmah cijene za 70-ak lipa. Ina ih je u utorak spustila za 30-ak lipa, a ja, da budem iskren, ne znam što bih rekao o svemu tome. Činjenica je da su cijene na svjetskom tržištu prepolovljene, a u Hrvatskoj su pale samo 18 posto. Isto tako, činjenica je da nafta pojeftinjuje, ali državne trošarine ostaju iste, i sad čine 50 posto, a ne kao nedavno 45 posto cijene litre goriva. Sasvim sigurno i naftaši love u mutnom, ali to je očiglednije sad, kad je došlo do velikog pada cijena. Doduše, opravdavaju se da troše stare zalihe skupe nafte. No valja podsjetiti da je Uskok još proljetos otvorio istragu zbog Inine kupnje preskupe nafte od, gle čuda – Mola. A riječ je o iznosu od 15 milijardi dolara u pet godina! No ako je to (i) dio rata Mola i Hrvatske za Inu, zanimljivo je da nitko – ni naftaši ni država – od veljače do danas, ne želi reći pravu istinu, pa tako hrvatska javnost ne zna koliko je liberalizacija cijena pojeftinila ili poskupila litru benzina. Zaista, jedino rješenje, o kojem smo u Lideru već pisali, je da Vlada i dalje dvaput na mjesec objavljuje cijene goriva prema istoj računici prema kojoj su se nekad formirale maksimalno dopuštene cijene. Tako bi gorivo funkcioniralo prema logici tečaja. HNB određuje svoju tečajnu listu, a svaka banka i svaka mjenjačnica na osnovi tog orijentira formira svoj tečaj. I nitko se ne buni. Pa ja onda mijenjam devize (točim gorivo) u onoj banci (crpki) u kojoj mi je najpovoljnije. I znam koliko koji posrednik na meni zarađuje.

Na pragu sedme godine recesije ekonomski prognoze gotovo gube smisao. Možemo ih prepisati iz ove godine. Ili prošle. Ili pretprošle. Ili jedni od drugih. Razlika je samo u brojci iza decimale, sve su ostalo nijanse. Valjda se zato podosta ekonomista nije odvažilo odgovoriti na Liderov upit o tome s kakvim se brojkama suočavamo iduće godine. Sve su karte ionako poznate.

Ni u 2015. neće biti rasta, eventualno stagnacije. Već je ispisano tisuće redaka o tome. Uključujući i proračun za iduću godinu iz kojeg se iščitava sve. Ekonomist Guste Santini cijelu stvar definira preciznije: – Proračun je jasna i precizna prognoza smjera koalicije. Neće ništa dirati. Sve što se promijenilo u poreznom sustavu usmjeren je na davanje olakšica biračkome tijelu. Mirovine neće dirati i umirovljenici su važni za izbore. O gospodarstvu nitko ne razmišlja. Iduće godine padamo dodatnih jedan posto – kategoričan je.

U HUB-ovim Izgledima iz srpnja 2014. šest je glavnih ekonomista banaka u prosjeku prognoziralo rast BDP-a u 2015. za 0,7 posto. No najnovije su prognoze postale podosta pesimističnije od srpanjskih – sada očekuju pad, u prosjeku za 0,2 posto. Iako je riječ o promjeni očekivanja unutar jednoga statističkog boda (na razini statističke pogreške), ipak je riječ o promjeni pogleda na budućnost koju, kako poručuju u Izgledima, vrijedi zabilježiti iz dva razloga: prosjek se mijenja oko nule (plus za 2015. pretvoren je u minus), a takva promjena uvijek ima veću važnost nego promjena oko nekoga drugog broja; drugo, riječ je o prognozi koja se prilično razlikuje od prognoza MMF-a i Europske komisije, koje su i dalje u plusu. Pa, što oni vide, a MMF i Komisija ne?

Stvar je u više pesimizma u procjeni kretanja na nama najvažnijim izvoznim tržištima. Ekonomisti su u srpnju očekivali da će realni izvoz 2015. porasti oko 4,5 posto, no to se očekivanje spustilo na 2,9 posto. Na to su ponajviše utjecale indicije o problemima njemačkoga gospodarstva. Ipak, nije sve tako crno, jer to prosječno očekivanje pada realnog BDP-a za 2015. nije potpuno reprezentativno: naime, ne misle svi jednako. Troje ekonomista očekuje pad, od kojih je najveći 0,5 posto, dvoje su na nuli, a…